T. S. Eliot rodio se 26. rujna 1888. u St. Louisu, Missouri, SAD, umro je prije pedeset godina, 4. siječnja 1965. u Londonu. U dobi od 22 godine napisao je čuvenu "Ljubavnu pjesmu J. Alfreda Prufrocka" i upravo se ove godine obilježava stogodišnjica prvog objavljivanja.
U vrijeme dok sam prevodio W. H. Audena i Stephena Spendera za zagrebačku "Mladost", u Londonu me Stephen Spender odveo k T. S. Eliotu u Faber&Faber na čuvenom Russell Squareu. Tada sam upravo prevodio Zborove iz "The Rock" i zborove iz drame "Obiteljski skup" te neke kraće pjesme (Medeni mjesec, Histerija). Dogovor je bio da ne tražim nikakav intervju ili da što snimam ili zapisujem. Primio nas je u svojoj, gotovo bih rekao, isposničkoj sobi s puno knjiga i nekoliko komada starog uredskog namještaja.
Djelovao je umorno, bezvoljno, a pomagao se pri hodu štapom. Ništa mu nije značila ni zemlja iz koje dolazim ni jezik kojim se služim, ali mu je bilo drago da se prevodi, da ga se čita. Prema dvadeset jednu godinu mlađem Stephenu Spenderu odnosio se očinski, zanimalo ga je da li je W. H. Auden kupio kuću u Austriji. Otišao je do ormara i izvadio longplejku na kojoj on čita svoje pjesme i poklonio mi ju je, uzeo je moju adresu i kasnije mi poslao nekoliko svojih knjiga i napisao jedno pismo.
Znam da smo pili drambui, a T. S. Eliot svoje omiljeno piće sherry u štamprlima kao napršnjacima. Nedavno je londonski "The Guardian" u povodu obilježavanja T. S. Eliotove obljetnice tijekom cijele godine, a posebno na Harvardu, u knjižnici Houghton – napisao da je T. S. Eliot od jednog subverzivnog autsajdera postao najslavniji pjesnik XX. stoljeća, koji je 1948. dobio Nobelovu nagradu. Nezaobilazna je njegova "Pusta zemlja". Kao i "Pusta zemlja", tako i "Četiri kvarteta" i druge njegove pjesme zaslužuju opširne komentare i vrednovanja sve one goleme građe koja se slila u njegovim stihovima, a koju je on baštinio od europske literature, ali i drugih kultura i civilizacija.
Karl Shapiro, američki kritičar kaže u predgovoru jedne svoje antologije američke poezije, da je Eliotov književni i estetski utjecaj bio za anglo-američku poeziju razorniji od bilo koje druge literature. U nas ga se dosta prevodilo: pjesme, eseje i drame. Prevodili su Antun Šoljan, Ivan Slamnig, Tomislav Ladan, Dalibor Cvitan, Nikica Petrak, Luko Paljetak, Marko Grčić, Petar Opačić, Slaven Jurić, Tomislav Sabljak. Već njegova prva velika pjesma (Ljubavna pjesma J. Alfreda Prufrocka) govori, kako kaže kritičar Joseph Margolis, da T. S. Eliot slika umorni svijet i prazan promašen život, osjećajući se kao neodlučan ljubavnik i pripadnik civilizacije koja ne zna ni za prave osjećaje ni za prave misli.
Tako i pjesma koju sam preveo "Teta Helen", ukazuje na prazninu života njegove tete i u njoj je pjesnik smirenim tonom izrazio svu ravnodušnost prema teti Helen i njezinoj smrti, kao što je Camus u "Strancu" pokazao ravnodušnost glavnog junaka Mersaulta prema smrti svoje majke. Velik uspjeh postigao je s "Pustom zemljom"(1922.), a napose s "Četiri kvarteta"(1945).
>> Povratak književnom klasiku
