Klasično obrazovan, životno i profesionalno čvrsto vezan za zavičajne mediteranske korijene, duboko uronjen u antičko nasljeu0111e koje bitno odreu0111uje i današnji prostor hrvatskoga kulturnog i nacionalnog identiteta, Veljko Barbieri jednostavno je “morao” napisati roman o životu legendarnoga rimskog cara koji je, rodom iz okolice slavne Salone, podigavši svoju raskošnu palaču u tada malom, ribarskom Aspalathosu, udario urbane temelje današnjega Splita. Roman “Dioklecijan”, ispripovijedan u prvom licu glasom ostarjela cara (izd. Profil; ur. D. Glamuzina; predstavljanje u Zagrebu sutra u 20.30 sati u DHK), naravan je izdanak autorova proznog rukopisa u kojem se često fikcionalno miješa s nefikcionalnim, esejistički diskurs s beletrističkim.
“Dioklecijan” je slična mikstura romanesknog i biografskog žanra, u kojoj se dosljedno pridržavanje povijesne faktografije, živo rekonstruirane do najsitnije pojedinosti, vješto literarno nadograu0111uje besprijekornim stilom i misaonom dubinom. Poznate i nepoznate ili, nerijetko, krivotvorene činjenice (jer, veli imperator, “prošlost se uvijek šulja uljepšana, osim ako se unatrag ne mijenjaju dogau0111aji i prikazuju na način kako se nisu nikad odigrali”) autor raspleće u gustom proznom tkivu iz kojeg izranja književno moćan portret kontroverznoga vladara, ali i svevremena parabola o složenim mehanizmima vladanja uvijek satkanima od dobra i od zla, najčešće pomiješanih u nerazlučivim nijansama i pretapanjima.
Barbierijev car, gospodar i bog golemoga svijeta, jednog od prvih “globaliziranih” oblika u povijesti (koja se, očito, ciklički ponavlja), u ispovijedi pretkraj duga života i 26-godišnjega vladanja, rezimira ne samo životni put siromaha izabranog da postane svjetski moćnik, nego i prijelomno stoljeće svjetske povijesti u kojem je staro (simbolizirano mnogoboštvom) neumitno uzmicalo pred novim (personificiranim u prvim kršćanima).
Car zapamćen po okrutnosti i krvavim obračunima u ime viših ciljeva, u Barbierija je čovjek od krvi i mesa, razdiran sumnjama, očajem, boli, grizodušjem... Snažno prikazana univerzalnost vladarevih dvojbi čini taj roman duhovnim bratom znamenitih “Hadrijanovih memoara” Marguerite Yourcenar.
