U pretplatničkom Off-ciklusu ne može se ni za jednog gostujućeg solista reći da je njegov nastup uz orkestar Zagrebačke filharmonije neuobičajen i neobičan jer nesvakidašnji programi i neočekivane glazbene suradnje upravo su smisao tog niza koncerata.
Tako je na prošlom koncertu Off-ciklusa Filharmonija pod vodstvom svog šefa-dirigenta Davida Danzamyra publici ponudila spektakularnu simfonijsko-rokersku izvedbu “Slika s izložbe” Modesta Petroviča Musorgskog. A večeras, 5. travnja, uz Filharmoniju nastupa veliki rock-gitarist Vlatko Stefanovski, koji se još kao mladić zainteresirao za klasičnu glazbu upravo slušajući simfo-rock bendove, a osobito remek-djelo Musorgskog u obradi i izvedbi slavnog sastava Emerson Lake & Palmer.
Bach je ‘tata’ nove muzike
– Neko sam vrijeme gotovo isključivo slušao tu vrtu muzike, a kada sam prešao na majstore jazza i čuo da je Keith Jarret već s pet godina svirao Mozarta na klaviru, to je dodatno potaknulo moje zanimanje za klasiku. Kada se vozim po Skopju, u autu obično slušam Jazz FM, a kod kuće vrlo često slušam klasiku, osobito Bacha i Mozarta – rekao mi je telefonom iz Skopja Vlatko Stefanovski uoči ovog gostovanja u Zagrebu.
Bacha iznimno cijeni kao “tatu sve nove muzike”, ali Mozart mu je ipak draži.
– Bach često zna biti repetitivan i polako vas hipnotizira, ali Mozart je za mene emocionalni vulkan. Nevjerojatno ga poštujem i cijenim. Emocionalna slojevitost njegove muzike je fantastična. Kod njega dur može zvučati tužno, a mol sretno. To mogu samo veliki majstori – kaže Stefanovski, koji je već kao gimnazijalac uronio u glazbu velikih majstora 20. stoljeća.
– Kada Frank Zappa kaže da je inspiriran Stravinskim, onda i to morate preslušati. Tako me zainteresirala cijela ta scena 20. stoljeća i želio sam čuti sve, od Schönberga do Cagea. Mnogo kasnije, tijekom njegova gostovanja u Skopju iskoristio sam priliku i osobno upoznao Philipa Glassa, a imao sam čast rukovati se i sa suvremenim klasikom Ennijem Morriconeom – kaže Stefanovski.
Samouki virtuoz gitare ipak nema nikakvih klasičarskih, a ni jazzerskih pretenzija.
– Ja sam rock-gitarist otvorenih glazbenih svjetonazora, avanturistički rock-gitarist koji voli i želi njuškati po drugim muzikama. To je ujedno moja zaštita jer kao rock-gitarist ne moram znati sve muzike ovog svijeta. Nitko ne može biti stručnjak za sve, ali da bismo bili dobri jednu stvar treba naučiti kako treba – priča Stefanovski. Gitarist koji je odavno postao kultna figura rock-scene, što sa svojim sastavom Leb i sol, što samostalno, što surađujući s mnogim drugim autorima, već dugo i s velikim uspjehom “njuška” po različitim glazbeno-geografskim širinama. Već je surađivao i sa Zagrebačkom filharmonijom, ali do sada samo njenim komornim gudačkim sastavom. Ali, Stefanovski iza sebe u posljednjih deset godina već ima nastupe s nekoliko velikih europskih orkestara i na nekima od najvažnijih koncertnih pozornica, počevši od bečkog Musikvereina.
– Nevjerojatno je što sve glazba može povezati i kako vam se mogu dogoditi stvari o kojima inače niste ni sanjali – kaže Stefanovski spominjući svoj nastup u londonskom Barbicanu uz slavni Londonski simfonijski orkestar.
Tamo je Stefanovskog odvela suradnja na projektu “Balkan Fever” (Balkanska groznica) maestra Kristjana Järvija. Skupa s gitaristom Miroslavom Tadićem i bugarskim majstorom kavala Teodosijem Spasovim, Stefanovski je nastupao širom Europe, a projekt je ovjekovječen i diskografskim izdanjem snimljenim u Leipzigu s tamošnjim radijskim simfonijskim orkestrom. Stefanovskom nije strana ni velika dvorana Lisinski koju je prije godinu napunio i publiku oduševio svojim solističkim koncertom. Tada je na pozornicu doveo i goste, makedonske glazbenike Veru Miloševsku Josifovsku i Olivera Josifovskog, kao i duo Bow vs. Plectrum, koji čine Filip Novosel na tamburi i Tihomir Hojsak na kontrabasu te Josipu Lisac.
Baš ovih dana izlazi video-audio izdanje tog koncerta.
– Preuzeo sam rizik i uzeo si slobodu da se ljudima u Lisinskom obratim sam s gitarom i koncert je bio takav da snimku mogu ponuditi s ponosom. Pregledao sam ga i preslušao nekoliko puta i nisam htio promijeniti ili skriti nijedan ton. Sve je odsvirano u jednom dahu, emocionalno nadahnuto, a tehnički dovoljno precizno. To mi je vratilo respekt – govori Stefanovski.
On i danas, kao i kada je bio dječak, glazbu “skida” slušajući je i ponavljajući na gitari:
– Sve skidam jer ne čitam note. Nikada nisam išao u muzičku školu i žao mi je što sam to propustio. Naravno da sam smislio nekoliko duhovitih fraza kao opravdanje, poput one da su knjige za čitanje, a muzika za sviranje. Danas je to puno lakše kada zahvaljujući tehnologiji postoje mnogi brzi načini snimanja i slanja muzike, pa se i ne moraju slati note. Ipak, imam golem respekt prema komunikaciji putem notnih zapisa i strašno bih volio da mogu, primjerice, čitati partiture koje je pisao Beethoven – kaže glazbenik.
Mozak u dobroj kondiciji
Priznaje kako neprestano skida nešto novo, da bih mozak držao znatiželjnim i u dobroj kondiciji: – Jednu takvu avanturu nedavno sam se priuštio kada me fascinirala brazilska pjesma “Waters of March” legendarnog Jobima. Tu sam pjesmu čuo tisuće puta i stalno mi je u podsvijesti. Ali nakon što sam je čuo u jednom filmu i shvatio koliko u njoj ima akorda počeo sam je skidati. Dobro napredujem, ali još nisam uspio sastaviti svih 30 akorda – kaže Stefanovski uz smijeh.
Novu avanturu s orkestrom Zagrebačke filharmonije Stefanovski opisuje kao još jedno bacanje u hladnu vodu. Aranžmani koje su za ovaj koncert napravili Lana Janjanin i Filip Šljivac Stefanovskom su u Skoplje stizali kao demo snimke koje je on preslušavao, pa onda skidao na gitari.
– Sve novo što naučite dodaje još malo goriva vašem osnovnom izrazu, obogaćuje ga, povećava fond fraza, melodija, tonova – kaže Stefanovski i najavljuje večer uz Zagrebačku filharmoniju.
U novom simfonijskom ruhu, uz filharmonijski orkestar pod ravnanjem maestra Krešimira Batinića, Stefanovski će publici ponuditi pregršt svojih autorskih skladbi, velikih hitova kao što su “Gipsy Song”, “Čukni vo drvo” ili “Čuvam noć od budnih”, ali isto tako obrada nezaobilaznih predivnih makedonskih narodnih pjesama kao što su “Zajdi, zajdi”, “Makedonsko devojče”, “Kasapsko oro”, “Eleno kerko”...
U takav će se program sigurno dobro uklopiti i Poskočnica iz Istarske suite Natka Devčića, kao i popularni stavci iz suite Peer Gynt Edwarda Griega, ali i Bregovićeva “Uspavanka za Radmilu M.”, sve u sklopu koncerta nazvanog “Guitar Fever”.
