Susjeda
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora.
Komentari 1
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Ako se shvati kao zezanje na temu duhova hmrlih vlasnika kuća što škilje na nas iza polunavučenih zavjesa, ondak je priča dobra kao i one Borovnice na srcedrapajuću temu propale ljubavi jedne hrnule. Da je tome tako, a jeste, potvrđuju stereotipovi poput onog Bio sam neizmjerno tužan sve dok je ne bih ponovno vidio, dok moje postojanje ne bi ponovno obasjala a što drugo nego svjetlost, jerbo kmica ne mre obasjat. Ovu frazu je moj stariji brat u svoje vrijeme stoput adaptirao da iskoristi blondine i poslije kalašture koje su u sve to slijepo vjerovale.