Svjetski a naš. Opis je dostojan reputacije splitskog animatora Veljka Popovića koji iz svog grada drma svjetskom scenom.
Po obrazovanju slikar, po uvjerenju vizionar, i ovaj put je pogodio u srž pretvorivši kultne likove Vaska Lipovca u kratkometražni animirani film “Biciklisti” koji u hrvatsko ime konkurira na dva najveća svjetska festivala animacije - zagrebačkom Animafestu i francuskom Annecyju.
Već je s prvijencem iz 2008. “Ona koja mjeri” osvojio je 14 nagrada te stekao reputaciju jednog od najzanimljivijih autora mlađe generacije. Vodi studio Lemonade3d koji se bavi razvojem računalnih igrica, 3D ilustracijom i animacijom, radio je za američku seriju “Sleepy Hollow, a Marija Miletić Dail, Hrvatica i članica Američke filmske akademije koja ima pravo glasa za Oscara, potaknula je inicijativu da ga se primi u to prestižno glasačko tijelo... I on ostaje u Hrvatskoj.
– Dugi niz godina svjestan sam potencijala koji se krije u svijetu Vaska Lipovca, u smislu izrade animiranog sadržaja temeljenog na njegovim likovima. Vaskov je likovni kod bitno mediteranski, a forma reducirana tako da je prepoznatljiva i razumljiva univerzalno. Projekt je oživio zahvaljujući Mariju Lipovcu. Na njegov upit je ideja konkretizirana i realizirana. Film je rađen tehnikom 2D animacije, a pretprodukcija i produkcija trajali su 18 mjeseci – govori Popović.
Tematski obrađuje dvije serije Lipovčevih radova – sport i erotiku – a nastao je u koprodukciji s 3d2d animatorima iz Zagreba te BAGAN films producentskom kućom iz Francuske te francuskim ARTE televizijskim kanalom. Popović je u ovom filmu bio vođen idejom Vaska Lipovca pa je i tema Vaskova – ironična, puna humora, erotike i duha maloga mediteranskog mista iz kojeg bi se mogao razviti serijal koji ima snage postati pandan Profesoru Baltazaru.
– Kratki animirani serijal temeljen na radovima Vaska Lipovca je zaista moguć. Ideja je da iskoristimo iduću godinu, koju ćemo provesti putujući s “Biciklistima”, da ispipamo postoji li interes za financiranje takvog serijala – govori zaljubljenik u svoj grad koji u vrijeme općeg egzodusa mladih iz Hrvatske brani stranu onih koji ostaju pa i studentima na splitskoj Umjetničkoj akademiji gdje predaje animaciju, savjetuje da za uspjeh nije važna geografska lokacija.
– Apsolutno nisam pobornik ideje selidbe izvan Hrvatske ili čak i izvan Splita. Vrijeme u kojem živimo dopušta nam da međunarodnu karijeru gradimo koristeći se internetom i digitalnom komunikacijom. Lemonade3d gotovo sav posao radi s inozemnim partnerima. Kvalitetni projekti i ljudi će uvijek dobro prolaziti i biti traženi. Savjetujem svima da pasioniranim i kontinuiranim radom investiraju u sebe, a o selidbi neka razmišljaju samo zbog kvalitete života. Teško mi je zamisliti da bi na nekom drugom mjestu imao bolju kvalitetu života. No, eto i to se sada na žalost mijenja zbog katastrofalne nebrige vladajućih struktura i građana koji kontinuirano uništavaju naše vitalne prirodne resurse – kaže Popović, koji je kao mlađi slovio za buntovnika protiv svojevrsne shizofrene realnosti koja je vladala u Splitu. Kakvo je stanje danas?
– Gore nego ikada. Ili je možda isto, ali je u meni sve manje nade u promjenu pa mi se noć čini tamnijom no prije. Osnovni resursi su ugroženi, a javna dobra poput plaža i park-šume Marjan pod napadom gramzivih koncesionara. Split cvjeta kao turistička destinacija, no obični građani od toga i nemaju koristi. Jedino nam se povećava planina smeća nadomak grada. Kulturna strategija nam je nedorečena i bez jasnog kontinuiteta, bar što se tiče audiovizalne djelatnosti i medijske umjetnosti. No, ono što Split čini istovremeno i najlipšim su divni ljudi, umjetnici, glazbenici i aktivisti koji grade paralelnu realnost. To je svijet u kojem ja živim. U njemu se svira, pjeva, snima, slika, kipari, pliva, jedri, penje, jede, pije i druži. Volio bih da taj Split postane realnost svih građana. Ulaz je slobodan, a ključ su dobra volja, ljubav i kreativnost. Do tada, živimo u gradu krajnosti.
Što se pak tiče stanja u našoj animaciji, koja je poslije uzleta 60-ih nekako zaspala, nastavlja:
– Stanje je odlično. Nikada nismo imali veći broj mladih perspektivnih animatora, umjetnika i autora koji izbacuju filmove koji su prepoznati u svijetu. Nezavisni producenti uspješno realiziraju međunarodne projekte koji zapošljavaju lokalne animatore pa je znatno lakše doći do posla u struci no prije 10 godina. U epicentru svega je HAVC, koji je svojim radom bio zamašnjakom pozitivne promjene u Hrvatskoj kinematografiji. Uz bolju involviranost lokalnih samouprava i nacionalnu strategiju možda bi se u Hrvatskoj mogla i razviti industrija u audiovizualnom sektoru, pogotovo animaciji i računalnoj grafici, što još nije slučaj. Uglavnom, moj studio trenutačno priprema projekt virtualne stvarnosti koji korežiram s Milivojem Popovićem, a koji se bavi dislokacijom i izbjeglištvom. Osim toga, s partnerima iz Imagination: first izrađujemo sadržaje za tematske parkove u Kini.
Super! Kako nitko ne komentira kad je nešto pozitivno i iz kulture?