Slika
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora.
Komentari 6
Zanimljivo, pa ovo je stvarno dobra priča. Što će to biti? Ne kao one neke "dobre", u odnosu na ono što se inače nudi. Skoro pa mi je žao, što je tako brzo završila. Želio bi još, pa makar to naljutilo one što broje karaktere.
Um miša, bome dobra priča. To da Dalibor nije ništa vidio na slici doli "dvoje drže ruke pokraj zidića" i da se "nanosi boja prepoznaju" je sukladno misli D. Kiša o poanti umjetnosti "... poslednji koji će još gledati ljudskimm očima i osećati ljudskim srcem biće oni kojima ne bejaše strano iskustvo umetnosti." Da li Dalibor u ovoj priči sve vrijeme "rokće svinjskim srcem" pa mu život ode mast u propast? Ako je tako, a jest, što je ona hrnula Ivana u njemu vidjela?
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Dalibor je radio u nabavi velike tvrtke koja se bavila osiguranjem i glavni problem imao je s Tomašegovićem, šefom koji je umro pa ga je baš on naslijedio. A naslijedio je i čudnu sliku koju je naposljetku prodao. I dragi moji, to vam je to. Nema više.