Nakon sedamdeset ponuda, najrjeđa ploča na svijetu postigla je na dražbi u engleskom Leicestershireu cijenu od 25.742 britanske funte (više od 214.000 kuna). Riječ je o jednom od samo dva postojeća primjerka singla na koji je 1965. Frank Wilson za etiketu Soul (zapadnu podružnicu slavnog Motown Recordsa) snimio svoju izvedbu pjesme "Do I Love You (Indeed I Do)".
Nakon tog svojeg prvog pjevačkog pokušaja, Wilson se predomislio i odlučio glazbom baviti iza scene, kao autor pjesama i studijski producent, te je po nalogu šefa Motowna Barryja Gordyja cijela probna naklada od 450 primjeraka ploče uništena, osim jedne kopije za arhiv i jedne koju je uzeo netko od radnika iz postrojenja za prešanje ploča.
S istom pjesmom hit je za Motown godinu dana kasnije imao Chris Clark, baš pod producentskom palicom nesuđenog pjevača Franka Wilsona, koji je pisao pjesme i producirao snimke nekima od najvećih zvijezda Motowna: Temptationsima, Marvinu Gayeu, Diani Ross i The Supremes, Eddieju Kendricksu, Stevieju Wonderu… Nakon što je 1976. postao "ponovo rođeni" kršćanin i propovjednik, Wilson se ostavio popularne glazbe, ali je nastavio biti glazbeno aktivan na području vjerske glazbe, gospela.
Arhivski primjerak ploče je iz studija Motowna u Los Angelesu čudnim putem ("netko ju je posudio i više je nije vratio") stigao do Engleske, gdje je ta briljantna izvedba sjajne pjesme postala veliki hit u okviru pokreta "Northern Soul" u manchesteru i okolnim mjestima; često su je puštali po diskotekama i na radiju.
Kenny Burell, britanski DJ i diskofil, stavio je tu jedinstvenu singlicu na prodaju nakon što je 1997. platio 15.000 funti za jedini drugi postojeći primjerak, koji je jedan ljubitelj glazbe u Detroitu kupio od radnika u prešaoni a koji je preko jednog kanadskog trgovca pločama također ponuđen na tržište. Kaže da je i sam iznenađen visokom cijenom koju je ploča postigla:
- Prije osam godina mi je Frank Wilson na nju napisao posvetu: "Za Kennyja", pa sam mislio da zbog toga neće postići baš visoku cijenu.
