Krasimira Stojanova ovu je godinu počela nastupom u bečkom Musikvereinu. Čitavo proljeće provela je uglavnom u Italiji kao jedna od glavnih zvijezda u nekoliko naslova sezone milanske Scale, skoknuvši i na jedan nastup u svoju domovinu Bugarsku. Ljeto su joj ispunili naslovi u Chicagu, Salzburgu i Berlinu. Jesen je otvorila nastupom u Bavarskoj državnoj operi u Münchenu, a završila na pozornici još jedne slavne kuće: u Semper Operi u Dresdenu pjevala je naslovnu ulogu u novoj produkciji “Arijadne na Naxosu” Richarda Straussa. Zimu će pak jedna od najtraženijih opernih zvijezda današnjice dočekati u Zagrebu. U ciklusu Lisinski subotom Krasimira Stojanova 22. prosinca imat će svoj prvi nastup u Hrvatskoj, na kojem će, uz Simfonijski orkestar HRT-a pod ravnanjem Tončija Bilića, pjevati slavne operne arije.
– Važno je da budu poznate i lijepe i da u njima publika uživa ne pitajući se što je to – rekla nam je u telefonskom razgovoru Stojanova najavljujući program koji je odabrala za nastup u Lisinskom.
– Program će biti raznolik, a vodili smo računa i o tome da je božićno vrijeme. Otpjevat ću, između ostalog, divnu Desdemoninu scenu iz Verdijeva Otella kao i najljepše arije iz opera La Wally, Adriane Lecouvreur, Jevgenij Onjegin... – govori nam Stojanova. Na hrvatskim opernim i koncertnim pozornicama nastupala je posljednjih desetljeća čitava plejada umjetnika iz Bugarske, zemlje velike operne tradicije i velikih glasova. Stojanova je jedna od najvećih. Premda do sada nije nastupala u Hrvatskoj, jedno ime za nju predstavlja duboku i osobnu vezu s Hrvatskom.
– Radila sam dugo u Bečkoj državnoj operi s velikim i meni vrlo dragim dirigentom iz Hrvatske Vjekoslavom Šutejem. Veliki je gubitak što više nije s nama. Upravo zato sljedeće godine ponovo ću doći u Zagreb i pjevati u Verdijevu Requiemu koji će biti posvećen uspomeni na Vjekoslava Šuteja – otkrila nam je bugarska diva najavljujući tako koncert za iduću godinu. Stojanova je miljenica svih velikih dirigenata današnjice, kojih, kaže, nema mnogo. Nabraja Mutija, Mehtu, Thielemanna, Welsera Mösta, Gattija i ističe kako su svi oni u kreiranju uloga njezini partneri. Nakon velikog broja ostvarenih uloga i suradnji s legendama u čitavom svijetu, Stojanova kaže da nema neostvarenih snova, osim jedne velike i trajne želje: da joj obitelj bude zdrava. Sve ostalo je, napominje, rad i samo rad.
– Sretna sam što je moj posao i moj hobi. Ne mogu zamisliti da moram raditi kao službenica od osam do četiri. Posao umjetnika je poseban, uvijek smo zaokupljeni onim što radimo. Imam i taj privilegij da mogu slijediti svoju maštu pa kreirati uloge koje pjevam – govori Stojanova i dodaje ipak još jednu veliku želju:
– Sanjam i o tome da mi moj rad uvijek pričinjava zadovoljstvo, a da u njemu ipak uvijek bude najvažnija umjetnost.
Na kraju nam govori i o tome kako je sve moglo biti drugačije jer već kao djevojčicu najviše ju je privlačila simfonijska i instrumentalna glazba. Pamti kako je uz oca upoznavala Beethovenove simfonije i Mozartove violinske i klavirske koncerte. Spremala se da postane violinistica, a način pjevanja i glume opernih pjevača činio joj se smiješnim.
– Sjetila sam se toga kada sam i sama počela pjevati i sama sebi rekla da moram paziti na to kako će moji nastupi izgledati djeci i mladima. Nadam se da im nisam smiješna – zaključila je velika operna umjetnica.
