Odmah na početku treba reći, Darko Rundek s “Brisanim prostorom” ima album godine. I to ne samo ove godine, nego godina. A ima i godina iza sebe. Kad ga slušate, Rundek kao da lebdi iznad čitave domaće rock-scene vukući iz prošlosti sve one familijarne zvukove koje je proizvodio, spajajući ih s nečim novim i svježim. No, spojio se i s Ekipom, postavom koja ga je pratila na turneji Apocalypso Now 2017., a nakon par godina druženja i albuma obrada tradicionala “Mura Mura”, sada su se sparili kao ruka u rukavicu na autorskom albumu “Brisani prostor”, zvuče zaigrano i ambiciozno kao da su na početku karijere, a usput i kao poveznica svih onih trenutaka i stilizacija koje vežete uz prošlost Rundeka.
“Brisani prostor”(Menart) izlazi 7. prosinca i sveobuhvatan je zahvat u Rundekov poznati mikrokozmos osvježen novom Ekipom.
Samo mlađi bendovi mogu parirati ovakvom Rundeku i Ekipi jer većina njegove generacije na albumima se ne može ni približiti takvom kreativnom zamahu. Taj mlađi bend za Rundeka bili su Porto Morto čiji je Roko Crnić na kontrabasu i vokalima koautor ili autor nekih pjesama, kao i Silvio Bočić na bubnjevima i gitari, ali se tekstovi i glazba prožimaju bezbolno i bez čujnih rezova.
Rundek je izvukao najbolje iz sad već provjerene ekipe u kojoj su i Ana Kovačić (saksofon, sintesajzeri, gitara) i Miro Manojlović (vibrafon, udaraljke, sintesajzer), ali je i Ekipa iz Rundeka izvukla mnogo toga. Primjerice, nakon odličnih albuma snimljenih s Cargo Triom, smanjene doze elektrike a pojačane meditativnosti, “Brisani prostor” donosi na 2 EP-ja (sa po pet pjesama) drukčiju energiju. Vrlo konkretne, privlačne teme prvi put nakon puno godina podsjećaju i na Rundeka iz vremena Haustora, no ne nostalgično, već kao povratak receptima koje je ionako izmislio u društvu s tadašnjom ekipom.
Općeniti dojam “elektrike” i energije provlači se temama koje su i hipnotičke i plesne, i eterične i konkretne kao uvodna “Zovu te”, začudne i razumljive (“Ko duh”), baladama poput “Mila” koje su i nježne i nedokučive, a aluzivni tekstovi podjednako asocijativni, intuitivni i razumljivi u Rundekovu sklopu značenja. Ubrojimo li u složenu priču “Brisanog prostora” nekoliko tema izrazite ritmike koje vožnjom bas-gitare, iskrzanim gitarama zovu na ples (“Tko su svi ti ljudi”), a pozadinski vokali plove iznad pjesama, dobivamo protutežu kontemplativnim temama poput završne “Unutarnji glas” ili “New World”, gdje se ostavlja otvoreni prostor slušatelju da u njega ugura Rundeka kojeg smatra najprimjerenijim.
No, valja i to reći, na “Brisanom prostoru” ne radi se tek o klišejima koje Rundek može izbaciti u pola noći, nego o sadržajnim pjesmama koje otkrivaju prvaka domaće scene u top-formi. Ponekad i u pop-formi, kao u “Voljeti stvarno” u kojoj, kao i u “Duhu” vokalima gostuje Maja Posavec, a ponekad i eksperimentalnog, ali opet artikuliranog, pogonjenog svirkom sjajne Ekipe, saksofonima Ane Kovačić koji prže zvučnike a la Bowiejev “Blackstar”, distorziranim gitarama i pojačanom ritam sekcijom. Iznad i ispred toga stoji ili se kreće Rundekov glas, instrument sam po sebi, a već dugo ga nismo čuli ovako slobodnog, u društvu s ovako energičnom i artikuliranom svirkom na koju se naslanja, paše uz nju ili se disonantno odbija od nje. Uglavnom, u deset pjesama odjekuje povijest i budućnost Rundeka koji već dugo nije bio ovako ovozemaljski jasan i strastven, a opet s puno toga fluidnog u tekstovima i melodijama. Iako bi se mogao opušteno kretati terenom poznatim kao “Darko Rundek”, “Brisani prostor” pokazuje da je pronašao drugu ili čak treću autorsku mladost i suvereno se s Ekipom kreće između lijevog i desnog zvučnika u vašoj sobi, ili slušalica telefona, vodeći vas na jedinstveno putovanje.
Rundek je ostao neprikosnoveni kralj alternative prepoznat u srednjoj struji od široke publike a da nije napravio nijedan krivi potez u karijeri ili opusu. Poezija je i danas važan dio Rundekove glazbe, a stopljena sa svirkom benda i inventivnom produkcijom puni pjesme hrabrim, ponekad i rizičnim, ali redom promišljenim i fino uobličenim detaljima. Najkraće, Darko Rundek je domaći pandan Nicka Cavea, zamalo pa sveti čovjek rock-scene koji nije pao u glib gubljenja identiteta s kompromisima kao rješenjem, snimao je albume iz potrebe da nešto kaže, a ne da ih proda u ogromnim količinama, da bi na koncu rasprodao i albume i veliki Dom sportova i INmusic s Ekipom. Ta Ekipa važan je dio uspješne priče “Brisanog prostora”, ali taj prostor ipak je najvećim dijelom pripremio i (p)obrisao sam Rundek, puno godina za redom izložen na brisanom prostoru domaće scene.
Albumi
Nezavisnu diskografsku etiketu Rika Muzika nedavno je pokrenula Sara Al Hamad, Karlovčanka koja dvije godine živi u Londonu. Početkom godine uz pomoć Maka Murtića objavila je kompilaciju “ZGB 2020” čija je zarada od prodaje namijenjena domaćim glazbenicima s nezavisne scene poharane COVID-om i potresom. Novi albumski projekt “Chant Electronique Vol. 1” možete slušati na svim streaming servisima, a podjednako je humanitaran i osjećajan, ovaj put prema lokalnoj tradicijskoj baštini i globalnoj povezanosti koja iz nje, moguće, proizlazi.
Radi se o albumu “Chant Electronique Vol. 1” sa sjajnim pjevačicama koje temeljito i fascinantno reinterpretiraju devet tradicionalnih napjeva svojih podneblja iz raznih država. Impresivne glasovne mogućnosti vode vas na začudan put podcrtan minimalističkom, efektnom elektroničkom podlogom, više ritmičkom nego harmonijskom. Upravo u tom srazu božanstvenih vokala i neočekivanih, pažljivo postavljenih elektroničkih intervencija premještaju prostor definirane prošlosti u moguću, još neostvarenu budućnost. Visoka estetska svijest o tome što žele postići, kao i uznemirujuće podloge koje još više ističu vrhunsko pjevanje, doprinose da dobivamo artikuliranu i zaokruženu seriju napjeva koji vas uvlače u imaginativni svijet autorske ekipe albuma. Bilo je sličnih pokušaja i prije, Lado Electro i Hrvoje Crnić - Boxer nameću se kao moguća usporedba, ali je na “Chant Electronique Vol. 1” ponajbolje to kako se različiti jezici, kulture i melodijski kodovi, stilovi i etnička pozadina stapaju u cjelovit projekt povezan različitim pristupima uključenih umjetnica s raznih strana svijeta.
Darragh Quinn, Nils Peschanski, Helena Helft, Louise Calzada, Nenad Kovačić i Dunja Bahtijarević, iz Argentine, Irske, Francuske, Portugala i Hrvatske, spojili su polifono tradicijsko pjevanje i elektroničku glazbu. “Kamen gori” bio je prvi singl čiju realizaciju potpisuju Dunja Bahtijarević i Nenad Kovačić, ali preporučuje se cjelovito slušanje i uranjanje u poseban ambijent albuma.
Najave
Od samo nekoliko članova osnivača koji su pokrenuli udrugu, paneuropska organizacija IMPALA danas predstavlja više od 5000 nezavisnih glazbenih kompanija i nacionalnih udruga u 30 zemalja Europe, uključujući i RUNDU – regionalnu udrugu nezavisnih diskografa. IMPALA je proslavu 20 godina postojanja započela serijom objava, intervjua, playlista i događanja na prigodnom IMPALA 20 blogu, počevši s prošlotjednom pričom kroz 20 prekretnica i ključnih trenutaka u ovih 20 godina. Program IMPALA 20 osvrnut će se na posao koji se događa “iza pozornice”, aktivnosti i inicijative koje je udruga poduzimala do danas.
Serija 20-minutnih intervjua s glavnim predstavnicima nezavisne scene počet će idući mjesec. Teme koje su u vrhu prioriteta IMPALA-e su pandemija COVID-19 koja je znatno naštetila glazbenom tržištu, promoviranje različitosti i uključivosti u nezavisnom glazbenom sektoru,
Brexit, održivost sektora, poticanje novih online mogućnosti, pristup financijama, kao i provođenje europske copyright direktive. Neće se zaobići ni najnovije teme poput prošlotjedne odluke o povećanju financijske podrške kulturi kroz europske fondove za čak pola milijarde eura, te IMPALA-ina kontinuiranog rada na tome da se sav europski novac ravnopravno podijeli. IMPALA je osnovana 2000. kako bi zastupala nezavisne diskografske kuće.
Čak 99 posto europskih glazbenih firmi čine mala, mikro i srednja poduzeća, te nezavisni umjetnici, koji prednjače u inovacijama i otkrivanju nove glazbe i izvođača. Nezavisni izdavači stoje iza čak 80 posto godišnje objavljenih novih izdanja te zapošljavaju više od 80 posto zaposlenih.
Cilj IMPALA-e je rast nezavisne glazbene scene, povećanje vrednovanja izvođača, promocija kulturnih različitosti i poduzetništva, poboljšanje suradnje s politikom i pokretanje promjena.
Našla su se dva prava akademika. O jednom ne smijem ništa jer se odmah briše ali o umetniku valjda mogu. Nakon što je pobjegao u inozemstvo za vrijeme rata davao je izjave da nije pobjegao od agresora nego od hrvatskih branitelja jer mu se gade crnokošuljaši. Nakon završetka rata se vratio kad se uverio da je sigurno i odmah otišao braći beograd da im malo svira na uvce. Tamo su ga tako prebili miroljubivi srbi da su mu slomili ruku pa nije mogao tamburati. Ipak ništa ne može poljuljati njegovu mržnju prema Hrvatskoj i ljubav prema srbiji. Bravo.