Najnovije vijesti
Objavljeno vijesti danas: 161
Pošalji priču
Imaš priču, fotografiju ili video?
"femicid" pascala engmana

Rukavica bačena u lice multikulturalnom švedskom društvu kojim mnogi nisu zadovoljni

VL
Autor
Denis Derk
28.09.2020.
u 15:56

Roman "Femicid" Pascala Engmana izdala je izdavačka kuća Indigo, sa švedskog prevela Lana Momirski, a uredila Anamarija Marić.

Švedska ima novog propulzivnog autora kriminalističkih romana. Riječ je o novinaru Pascalu Engmanu koji je novinarski zanat ispekao u tiražnom švedskom dnevnom listu Expressen. Iako se čini da je Švedska obećana zemlja za liberale svih vrsta i rodova, praksa je drukčija pa njeni autori krimića i trilera imaju napretek tema o kojima mogu pisati. Engman je tako u samo nekoliko godina napisao čak četiri romana.

U tri je glavna junakinja sredovječna policijska inspektorica atraktivna izgleda, ali i nesređena privatnog života Vanessa Frank. Roman “Femicid” koji je objavila nova izdavačka kuća Indigo, s izvornika prevela Lana Momirski, a uredila Anamarija Marić, treći je Engmanov roman, a drugi u kojem se bavi zanimljivom i karizmatičnom Vanessom, ženom koja je izgubila dijete i zbog toga se teško nosi sa životnim iskušenjima i izbjegava emotivnu bliskost s neobičnim bivšim specijalcem, krajnje idealiziranim Nicolasom Paredesom. Naravno, Engmanov roman nije uobičajeni zanatski uzbudljivo napisan roman s puno preokreta, nego je i rukavica bačena u lice švedskom multikulturalnom društvu kojim mnogi nisu zadovoljni. Engman se tako bavi pokretom muškaraca koji mrze žene ili, točnije rečeno, mrze žensko pravo na izbor muškarca s kojim će ili provesti život ili otići u neku možda i kratkotrajnu seksualnu avanturu.

Bavi se dakle takozvanim incelima, koji poput onih kukaca koje ama baš nikako ne možete istjerati iz drvenog namještaja, žive kao podstanari u našim životima koristeći se svim blagodatima suvremene tehnologije koja može kontrolirati svakoga tko ima moderne mobitele i druge uređaje idealne za praćenje, snimanje i prisluškivanje. Engmanova suvremena Švedska je pravi rašomon, barem ako je suditi po “Femicidu”. Ako je Švedska uređeno društvo, kakva su tek onda neuređena društva?! A u toj Engmanovoj Švedskoj (kojoj su, ne zaboravimo, svojedobno ubili i premijera i ministricu vanjskih poslova) nitko nije siguran, a ponajmanje samosvojne žene koje same biraju svoje partnere. Pri tome često biraju i muškarce koji su fizički dominantni i intrigantni, ali ujedno opasni. Partnere kojima ne smijete reći ne i koje ne smijete ostaviti, ni u primislima.

No, tim naoko samosvojnim ženama koje društvo uvjerava da imaju pravo na izbor još veća opasnost prijeti od onih neuglednih muškaraca koji nikako ne mogu postati alfa-mužjaci ma koliko radili na svom fizičkim izgledu u teretanama i trudili se popraviti kućne budžete. Jedan od takvih muškaraca, bivši lako zamjenjivi fotograf u komercijalnim novinama, nakon brojnih odbijanja i uvreda ženskoga roda, odlučuje stvari uzeti u svoje ruke i osvetiti se ženama bez obzira na cijenu. Pri tome nalazi i pomagače, zanimljivo, također u novinarskoj branši, koja je očito postala mamac za sve frustrirane pojedince koji se nalaze sasvim na dnu kapitalističkoga globalističkog hranidbenog lanca. I tako, zahvaljujući i prepovršnom pokretu ‘metoo’, zlobni inceli namještaju krvava ubojstva muškim zavodnicima koji su ili okorjeli kriminalci duboko utopljeni u nasilje, pa i ono seksualno, ili poznate javne osobe, npr. televizijske voditelje na koje se sponzoruše, ali i pametne, mlade i zamamne žene lijepe kao lude. Engmanov “Femicid” pokazuje drugu, mračnu stranu seksualne revolucije. Društva u kojem je seks lišen tabua i obzira i u kojem se s televizijskih ekrana reklamira poželjna razmjena partnera i partnerica, naravno, vrlo često uz dodatna narkotička pomagala, kako bi se probudio libido koji kao i sve na ovome svijetu ima svoja ograničenja.

Engman pri tome u priču uvodi i poštenu novinarku bosanskog podrijetla Jasminu Kovač, koja također postaje žrtva seksualnog nasilja, ali i važna svjedokinja s pomoću koje se otkriva muška zavjera na čijem finalu trebaju stradati brojne žene okupljene na koncertu ekskluzivno rezerviranom samo za ženski rod. Engman dakle govori o društvu u kojem postoji rodna paranoja i gdje je potpuno normalno napisati: muškarcima ulaz zabranjen. A nismo li se takvih zabrana već nagledali tijekom povijesti? I kome onda zvoni zvono u ovome švedskom bespoštednom trileru u kojem se autor razbacuje i psovkama i seksualnim deliktima? 

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije