Kada je prije točno dvije godine završio trogodišnju turneju „The Wall", Roger Waters je krajem 2013. najavio izlazak novog solističkog albuma, prvog nakon „Amused To Death" iz 1992. godine.
Ipak, u međuvremenu je promijenio planove i posvetio se novoj dozi oživljavanja bolje prošlosti, tako da se u svim, pa i našim prodavaonicama glazbene robe, pojavilo ofriškano reizdanje tog posljednjeg Watersova albuma, najhvaljenijeg od svega što je radio još od vremena Pink Floyda i već spomenutog albuma „The Wall".
U različitim oblicima
Reizdani „Amused To Death" pojavljuje se u nekoliko različitih oblika: kao CD s novim omotom, kao Blu-ray disk, super audio CD, digitalni download visoke rezolucije i dvostruka LP ploča. Zvuk je remasteriran u formatu 5.1, čak uz određene, premda sitne preinake u glazbenom sadržaju koje Waters naziva „amalgamima na određenim mjestima".
Kakvo je obrazloženje Waters našao za novo posezanje za arhivom umjesto da napokon objavi novi materijal? Kako je riječ o još jednom konceptualnom albumu, kakvima je još u Floydima dosadio velikom dijelu publike, jednako kao i ostalim članovima benda – ovaj put radi se o kritici kulture opčinjene televizijom i ekranima – Waters kaže da sve što je rekao prije dvadeset godina „postoji danas još možda izraženije".
Skriven izda benda
"Amused To Death" prošao je kod kritike znatno bolje od njegova posljednjeg albuma s Floydima „The Final Cut" – praktički Watersova solo izdanja skrivenog iza benda – ali smatra da „kod publike nije izazvao onoliko pozornosti koliko je zasluživao kada se pojavio prije 23 godine".
Novi solistički album, na koji ćemo još pričekati, Waters je u studenom 2013. u Rolling Stoneu opisao kao „pedeset pet minuta dug komad, zamišljen kao radijska drama. To su istodobno pjesme i kazalište. Ne želim otkrivati puno, ali ima likove koji govore jedni s drugima. Govori o starcu i djetetu koji pokušavaju dokučiti zašto ubijaju djecu".
>> Roger Waters i njegov 'The Wall' na ljeto dolaze na Poljud
