Rijetko je koji film “zapalio” javnost onako kako je to učinio “Fahrenheit 451”. Film snimljen 1966. godine prema istoimenom romanu Rayja Bradburyja, koji je pak napisan 1953.
Teško se možemo sjetiti prilike kada se moderno društvo uistinu preplašilo svoje moguće budućnosti. Originalni je “Fahrenheit 451” nastao u okolnostima jačanja hladnog rata pa je sam po sebi nosi snažnu poruku. HBO će 20. svibnja u 20 sati emitirati suvremenu verziju ekranizacije Bradburyjeva romana iranskog redatelja Rahima Brahranija. Već je deplasirano spominjati kako su distopijske teme danas iznimno popularne, vrijeme je u kojemu okidač za korjenite negativne promjene u svijetu ili nekim njegovim teritorijima može ležati i na mnogo više mjesta nego što je to bilo za razdoblja hladnog rata.
Ne čudimo se onda ni uspjehu “Sluškinjine priče”. Vrijeme je ponovo za upozorenja kakva nosi Bradburyjeva priča o vatrogascima kojima nije cilj da nešto spase od plamena, već suprotan – da spale nepoželjno. A to su u slučaju “Fahrenheita 451” knjige koje su u tom svijetu zabranjene, u novoj verziji i druge umjetnine.
I tu se u fabuli nije promijenilo ništa, ponovno su tu Guy Montag i kapetan Beatty, kao i Clarisse. Ono što je novo jest da se stanovnici Montagova grada ne informiraju preko velikih ekrana kao što je to bilo u originalu, već preko – emojija koji prolaze iz Ninea, zamišljene buduće izvedenice interneta. Dakako, više od 50 godina nakon što je nastao “Fahrenheit 451” neki drugi glumci tumače glavne likove. Zanimljivo je da je za ulogu Guyja Montaga odabran Michael B. Jordan, afroamerički glumac mlađe generacije, ima tek 31 godinu, no već je poznat, primjerice, iz Žice, Creeda, Crnog pantera... Kao kapetan Beatty nastupa vjerojatno najbolji američki karakterni glumac današnjice Michael Shannon.
Iako je ovaj autor zaista veliki Shannonov fan, ipak u ovoj činjenici vidi stanoviti problem. Naime, filmskoj industriji kao da je ponestalo pravih karakternih glumaca, pa sada zvijezdu “Oblika vode” gledamo u nekakvoj ulozi u praktično svakom ambicioznijem projektu. Dodatno je otežavajuća okolnost i to što on, za razliku od glumca Cyrila Cusacka koji je Beattyja tumačio u originalu, nema onu egzekutorsku hladnoću koja je “krasila” protagonista priče. Nekako je slično i s mladim Jordanom, koji ne uspijeva prenijeti gledatelju Montagovu katarzu, bitku između čovječnosti i budućnosti te plamena koji treba proždrijeti sve što je bilo i održati užasnu sadašnjost.
Dijelom je to i zbog scenarija koji ne definira dovoljno dobro trenutak u kojem se Montag konačno slama. No, nemoguće je pobijediti snažnu poruku Bradburyjeve knjige o spaljivanju knjiga, a ovdje je spretno umiješana i društvena mreža kroz emojije s porukom da i ona u jednom trenutku mora proći preispitivanje. Naravno, uz temu antiintelektualizma i sada još jače prisutnosti masovnih medija. Gledatelju ostavljamo kraj koji nosi – pa ponešto drugačiju poruku od originala.
