U Galeriji AŽ, Atelierima Žitnjak, otvorena je izložba Mira Župe “Nemoj sad da nećemo kod tebe”, njegovim jezikom, nazvana poluretrospektivom koja to nije. Ako za Župu već nekim čudom niste čuli, njegove ste radove sigurno vidjeli – na zidovima kafića, pa i zahoda, nalijepljene na rasvjetne stupove, isprintane na majicama i prišivene na torbama.
Kad se art otme kontroli
Autorovi groteskni čovječuljci i životinje obavezno dolaze u simbiozi s bizarnim i gotovo besmislenim tekstovima ispod slike, u stripovskim oblačićima ili na majicama likova, unatoč svemu uspijevajući ne samo imati savršenog smisla, već i u onome tko ih vidi izazvati dubok osjećaj prepoznavanja i provale smijeha. Temeljnim terenskim istraživanjem doznali smo i da se apsolutno svatko sjeća svog prvog “Župe” kojeg je u životu ugledao (u našoj redakciji to su poznati “Odat ću se piću!” i “Jestivi jelen Trpimir”).
Priča se i da je Župa jednom viđen kako se s markerom u rukama šulja oko novog novcatog automobila okruženog nasmiješenim hostesama i namijenjenog dobitniku nekakve nagradne igre, da bi zatim brzo i potajno na njemu nacrtao jednog od svojih prepoznatljivih likova i ispisao stih. Kako je to lijepo i točno opisao voditelj Galerije AŽ Bojan Krištofić, Župa je nešto poput Julija Knifera na tripu ili pak njegove psihodelične i još apsurdnije varijante.
– Jedan teoretičar rekao je da su za strip potrebne dvije sličice, ali meni treba samo jedna. Kao haiku strip. Specifičan je jer je naderalan, ali svatko sebi nađe jedan. Super je što je ekipa počela raditi i stickere od njih za trance partije pa ih lijepe uokolo. Malo se sve čak otelo kontroli – smije se Župa.
Na ovoj izložbi haiku stripovi nisu samo na papiru, već i u 3D formi drvenih skulptura (što ne čudi, budući da je Župa ipak i akademski kipar) koje likovima poput “Neprobavljenog ćevapa Danijela” daju, metaforički i doslovno, sasvim novu dimenziju. Moramo spomenuti i mural koji se proteže preko cijelog zida na ulazu u galeriju, ugljenom nacrtan posebno za ovu izložbu. Navratite li na Žitnjak, vidjet ćete i Župine plakate za koncerte koji najavljuju nepostojeće bendove poput “Sanjivih svastika” ili “Valentina i rupa u sjećanju” koji svoje imaginarne albume (“Kada tipka kaže NE” i “Prepredeni Teo”) promoviraju na adresama kao što su Juneća provalija 29 ili Želatinina 39 na kojoj se nalazi Skladište centra za Periferiju.
Zanimalo nas je ponajviše kako nastaju njegovi radovi, smišlja li Župa najprije tekst pa crtež i provodi li sate pokušavajući se dosjetiti dosjetljivih rečenica.
– Na početku sam ih crtao po računima, a nastaju potpuno random, ali prvo napišem tekst. Kad mi padne nešto na pamet, moram to odmah skicirati. Ako nisam koncentriran, ako ne zabilježim odmah, prođe minuta i zaboravim. Da nema moje drage, sve bi to bilo izgubljeno ili mi ostalo po džepovima – kaže Župa i izvrće džepove da nam pokaže hrpe posjetnica, omota, računa i inih papirića u njima.
Njegove se jezične igre i misaone vratolomije odnedavna mogu pronaći i na Instagramu, gdje je Župa pod imenom @zupacuts postao pravi fenomen. Zupa cuts izresci su iz novina koje Župa marljivo traži i izrezuje kako bi od njih stvorio urnebesne i začudne poruke i pouke, među kojima, poput njegovih stripova, svaki uživatelj nađe neku koja se odnosi baš na njega i njegovo trenutačno duševno stanje.
– Te isječke radim godinama i nedavno sam ih počeo stavljati na Instagram. Često ih vadim iz crne kronike, nekad ih prekrajam, nekad jedno slovo nedostaje da bude taman blesavo, recimo “svog sam sina sam napravio” ili “bio je petak, lijep i sunčan dan. I to je zapravo mene uništilo”. Novine nalazim posvuda. Na Hreliću se po podu može naći hrpa tih starih izdanja. Našao sam tako i stare Večernjake iz devedesetih, tu su fontovi bili nevjerojatni, čak način na koji su slagani, ma čak i papir. Ludilo – kazao nam je Župa.
Hrvatski heroj Lavanderman
Od njegova trećeg broja, Miro Župa redovito crta i avanture prvog hvarskog, a drugog hrvatskog superjunaka Lavandermana.
U posljednjem broju, devetom po redu i izdanom prošle godine, vratio ga je u povijest.
– To je neka off epizoda. Odveo sam ga u doba mikrobioloških praoblika u svemiru. Zove se “Odgoj bakterije sa poluprababinom metodom uz nezanemarivu pomoć plemenite plijesni”. Taj je možda i najduži, ima 22 table i trebalo mi je baš dugo za njega. Od scenarija, razrade likova, a koliko god da je sulud, mora imati i formu klasičnog stripa. Dogodi se da imaš rupu u scenariju, a već si počeo crtati i onda se vraćaš na početak... – kazao nam je Župa.
Izložba na Žitnjaku ostaje otvorena do 29. lipnja pa, čak i ako vam Galerija AŽ možda nije na putu, isplati se do nje potegnuti.
