Redatelj Claude Lanzmann radio je na ovom projektu više od jedanaest godina, a rezultat je devetipolsatni dokumentarni film "Shoah" (1985.), koji progovara o svim užasima koncentracijskih logora u Poljskoj. Nakon tjedna u kojem je Zagreb konačno dobio spomenik žrtvama holokausta, ovo izuzetno djelo prikazuje kino Tuškanac od 2. do 5. svibnja, i to podijeljeno u četiri dijela.
Riječ je o monumentalnom filmu o nacističkim logorima u Poljskoj, koji donosi priče svjedoka holokausta, preživjelih, ali i počinitelja zločina. Posebnost filma je što se u njemu ne koriste arhivski materijali, već je to isključivo niz razgovora s preživjelim logorašima, nacistima i ljudima koji su živjeli u blizini logora ili radili u njima. Autor je snimao sugovornike u četrnaest različitih zemalja. Neki od njemačkih sugovornika, bivših nacista, pristali su samo na tonsko snimanje pa ih je potajice snimao skrivenom kamerom i to su jedini crno-bijeli prizori u filmu. Naravno, filmom nisu svi bili sretni, pa je tako jednom prilikom Lanzmann i fizički napadnut što ga je na mjesec dana smjestilo u bolnicu. Također, kada je film premijerno prikazan, službena Poljska tog vremena bila je nezadovoljna, žestoko prigovarajući autoru da je Poljake prikazao isključivo kao sudionike provođenja holokausta, posve ignorirajući mnoštvo onih koji su Židove spašavali. On je rekao da je kao autor odlučio da u film neće uvrstiti snimljene razgovore s aktivnim pripadnicima pokreta otpora, jer bi tako nepotrebno proširio ionako iscrpno obrađenu temu. No sav taj materijal javno je dostupan kao dio kolekcije Shoah u Filmskom i videoarhivu Stevena Spielberga.
Kao pozivnicu za gledanje ovog izuzetnog djela treba spomenuti kako je u velikoj anketi znamenitog časopisa Sight and Sound Britanskog filmskog instituta iz 2014. godine, provedenoj među filmašima, kritičarima, kustosima i profesorima, "Shoah" zauzeo drugo mjesto najboljih dokumentarnih filmova svih vremena.
