Na festivalu u Puli premijerno je predstavljen film “Za dobra stara vremena” redatelja Eduarda Galića prema scenariju i u produkciji njegova sina Dominika, čijim su autobiografskim epizodama inspirirani i dijelovi radnje.
Režiran u frenetičnom ritmu, uz mnogo proplamsaja adrenalina i gotovo bez statičnih kadrova, film nose mladi, slabo poznati glumci među kojima se ističu Karlo Mrkša u ulozi neodgovornog ženskara Borne i Marko Petrić u ulozi Hrvoja, mladića koji se osjeća poraženo jer, usprkos fakultetskoj diplomi, radi u skladištu i ne uspijeva se umiliti nikome osim Borninoj mami. Njih dvojica kreću se u skupini klipana koji na samom početku 21. stoljeća nemaju ni najbližu ideju što će se događati s njihovim životima, tražeći ventile u porocima, seksu i nogometu.
Centar njihova društvenog života kvartovska je birtija u kojoj nasilje nije rijetkost, a u kojoj se kao centar Hrvojeva romantičnog interesa i kasniji kamen spoticanja u odnosu dvojice prijatelja pojavljuje mlada konobarica Ivana (igra ju iznimno dopadljiva Vini Jurčić). Kroz prikaz trenutka u životima generacije rođene u Jugoslaviji, a odrasle u ratnoj i tranzicijskoj Hrvatskoj, autori razrađuju tezu da je Hrvatska uvijek bila ishodišna točka emigracije, u kojoj su politički obrati mnoge dočekivali nespremne, u kojoj su moćni postajali sve moćniji, a obespravljeni obespravljeniji, vrteći se u začaranom krugu balkanske interpretacije svjetskih društvenih trendova.
Na pola puta između komedije i socijalne drame, film se gubi i iznova pronalazi baš kao i njegovi likovi, na trenutke izazivajući salve smijeha u pulskoj Areni pa skrećući u naporni klišej, da bi se potom vratio i osvojio simpatije publike te na kraju pao u pretencioznom završetku.
