“Na tom svijetu nije lako danas ostat živ”, pjevaju dječica u dječjoj operi Brundibar, koju je 1938. za židovsko sirotište u Pragu skladao češki Židov Hans Krása na libreto Adolfa Hoffmeistera.
Ni Krása ni Hoffmeister nisu bili na praizvedbi u zimu 1942. jer su tada već bili deportirani u Terezin, koncentracijski grad-logor koji je povremeno služio kao kulisa za delegacije Crvenoga križa i snimanje propagandnih filmova o humanosti nacista.
Brundibar je negativac
Nakon što su u Terezinu završila i gotovo sva djeca iz praškog sirotišta, a zatočenih židovskih glazbenika bilo je napretek, Krása je tamo pripremio nove izvedbe. Jedna od posljednjih snimljena je i za Goebbelsov propagandni film. Dakle, u takvom okruženju djeca su pjevala dječju operu o teškom životu sa sretnim završetkom. Glavni su likovi djevojčice Anuška i Jožica koje odlaze u grad kupiti mlijeko za bolesnu majku. Kako nemaju novca, pokušaju zaraditi pjevajući na ulici, no odande ih otjera nasilni verglaš koji drži monopol na uličnu glazbu: “Ovdje vladam, tu sam car, ja – il maestro Brundibar”. Tada sestricama u pomoć priskaču vrabac, mačka, pas, sva ostala djeca s ulice, pa i policajac. Zajedno svladavši Brundibara, oni slave kraj nasilja i zaključuju operu stihom “pjevajmo sad svi, od sveg smo jači mi”.
Dvorište ispred opustošene fasade zgrade stare uljare, gdje bi jednog dana trebao biti zagrebački Muzej holokausta i Centar za toleranciju, prikladno je dočaralo jezu Terezina u kojem židovska djeca izvode svoju operu. U organizaciji Centra za promicanje tolerancije i očuvanje sjećanja na holokaust i Festivala suvremenog židovskog filma Zagreb te uz potporu Grada Zagreba, Talijanskog instituta za kulturu, koji je doveo dirigenta Michelangela Galeatija, i Zagrebačke filharmonije, koja je dala komorni ansambl, “Brundibar” je u zimsko predvečerje pod vedrim nebom prekjučer oživio u režiji Krešimira Dolenčića, u hrvatskom prijevodu i adaptaciji Ane Tonković Dolenčić i Marije Tonković. Scenografiju i rekvizite izradili su studenti Akademije likovnih umjetnosti, a scenografiju i lutke Patricio Alejandro Aguero Marino. Uz baritona Božidara Peričića u naslovnoj ulozi, zborsku i solističke dionice uživljeno su otpjevale i odglumile Zvjezdice. Da prostor dopušta, poimence bismo nabrojili sve članice savršenog djevojačkog zbora Zdravka Šljivca, no istaknut ćemo da su kao solistice publiku osobito ganule Josephine Ida Zec, Karla Bura, Marta Sopta, Gita Hajdarhodžić, Gita Erben, Sara Svečnjak, Iva Milat i Ella Kriškić. No tu nije kraj ni priče ni predstave u koju je Dolenčić umetnuo lik režisera, u izvedbi Zorana Pribičevića, koji čitavo vrijeme vedro i ljubazno animira djecu, dok na kraju ne skine masku i postane oficir SS-a. Dok pjesma “pjevajmo sad svi, od sveg smo jači mi” sablasno iščezava, on hladnokrvno, kao što nogom gasi opušak, red po red djece šalje u dim krematorija Auschwitza.
U neprikladnom terminu
Tamo su, naime, zaista skončali i skladatelj i čitav ansambl “Brundibara” ubrzo nakon posljednje izvedbe u Terezinu. Sukreator potresnog završetka bio je i oskarovac Branko Lustig, duša čitavog projekta. Plakala je publika, a plakale su i Zvjezdice kad je među njih na kraju stao čovjek koji je kao dječak preživio Auschwitz.
Današnja druga izvedba “Brundibara”, na kojoj se očekuje i državni vrh, bit će snažna poruka i pouka hrvatskoj javnosti na Dan sjećanja na žrtve holokausta.
Baš kao i televizijska snimka prve predstave, doduše uz još jednu bizarnu odluku šefova programa HRT-a da “Brundibara” prikažu u “udarnom” terminu, u 9 sati u subotu ujutro.
Pogledajte i galeriju s predstave: Za umrijet od smijeha
Tipično za HRT,ali ne možete skrivati istinu.