1. Časnik i špijun
Alfred Dreyfus središnji je lik jednog od znakovitijih sudskih procesa koji je žestoko podijelio francusku javnost i političku scenu krajem 19. stoljeća. Taj židovski časnik lažno je optužen za veleizdaju te je osuđen na robiju na Vražjem otoku. Zataškavanje i krivotvorenje dokumenata i dokaza unutar vojske, a sve s ciljem da se prikrije pogreška i nepravda prema Dreyfusu, bio je skandal koji je izazvao niz građanskih izgreda i nemira. Na ponovljenom suđenju, unatoč oslobađajućim dokazima, Dreyfus uz olakotne okolnosti dobiva smanjenu kaznu – „samo“ 10 godina zatvora. Međutim, uskoro ipak biva pomilovan te je vraćan na svoju vojničku dužnost. Možda afera Dreyfus ne bi bila toliko ni poznata da je u svom čuvenom pismu „Optužujem“ nije popularizirao Emil Zola. A možda bi bila još manje poznata da je toliko godina poslije na dnevni red nije donio baš Roman Polanski.
Nije ovo prva ekranizacija te uvijek aktualne i na svako društvo primjenjive priče. Međutim, nijedna dosadašnja nije digla toliko prašine ni donijela toliko negodovanja u filmskom svijetu kao ova. Zašto? Samo zato što je njezin autor i sam „optuženik“. Naravno, ono što (ni)je uradio Dreyfus i ono što (ni)je uradio Polanski je neusporedivo, no pokušava li Polanski ovim filmom poručiti da u Dreyfusu vidi svoga subrata i supatnika? Pitanje je to na koje se ne može dobiti odgovor, no ipak je nemoguće ne pomisliti barem na trenutak kako su upravo to bile redateljeve intencije.
„Časnik i špijun“ dobio je lani u Veneciji veliku nagradu žirija te čak 12 nominacija za francuskog Oscara – za nagradu César. Budući da Hollywood ne oprašta, nagrade i nominacije nisu se u ovom slučaju tumačile kao potvrda kvalitete filma, nego kao bespotreban i ni po čemu zaslužen marketing Romanu Polanskom. No, koliko god da je teško danas povući distinkciju između umjetnika i umjetnosti, neosporno je kako je „Časnik i špijun“ sasvim solidan povijesni film. Njegovi najveći aduti svakako su gluma i scenografija. Prizori zadimljenih mračnih prostorija, koje uvijek imaju gotovo geometrijski jasne linije i proporcije, idealan su prostor za ostvarenje punog potencijala lika poručnika Picquarda. Upravo se preko njega, kao preko središnjeg lika filma, prikazuje sva trulež i sustava, ali i ljudi koji su njegov sastavni dio. Opisivanje gnjilog sustava lišeno je pak svakog kiča, pa čak i emocija. Sve što je rečeno i prikazano, učinjeno je krajnje jasno, koncizno, gotovo kirurški precizno i vojnički disciplinirano. Iako i sam hladan i suzdržan, Picquard je sigurno dežurni svjetlonoša u cijelom kolektivu i kao takav pokazuje kako se nepravda može istaknuti i bez puno strasti i halabuke. Koliko god to bilo zanimljivo promatrati, toliko takvom prikazu nedostaje barem malo gorljivosti koja će, ako ništa, povećati dinamiku filma.
Drama, Francuska, 132 min.
Režija: Roman Polanski
Glumci: Louis Garrel, Christophe Maratier
2. Borat
Borat Sagdiyev se vratio. Ovog puta u „SA i D“ dolazi s kćeri koju planira pokloniti Rudyju Giulianiju, bivšem gradonačelniku New Yorka i Trumpovu odvjetniku. Iako nije ni do koljena svome preteči iz 2006. ili seriji „Who Is America“, ni u ovom „Boratu“ ne nedostaje smijeha pomiješanog s ogromnom količinom susramlja. Ipak, ponavljanje istih fora prestane ih činiti forama.
Komedija, Velika Britanija, 95 min.
Režija: Jason Woliner
Glumci: Sacha Baron Cohen, Tom Hanks
3. Radioactive
Činjenica što je biografija Marie Curie toliko velika materija dvosjekli je mač – ili se neće izvući svaki detalj, ali će se sve dobro prikazati ili će se izvući sve i kod gledatelja ostaviti dojam da je svega (bilo) previše. Ovdje je, nažalost, posrijedi potonja mogućnost. Zanimljivo je bilo vidjeti i zaljubljenu i nježnu Marie, ali površan scenarij i nabacanost nisu ga učinili filmom koji će se dugo pamtiti.
Biografska drama, Velika Britanija, 109 min.
Režija: Marjane Satrapi
Glumci: Rosamund Pike, Sam Riley
4. Deliver Us from Evil
Film koji je akcija u pravom smislu riječi, a koja se sve više otkriva kako film teče. Priča prati ubojicu In-nama koji odlučuje riješiti slučaj otmice svoje kćeri, a kojeg na tom putu prati brat čovjeka kojeg je ubio. Iako ne neobična priča, ističe se napetošću i brutalnošću. Tomu u prilog svakako idu zvučni efekti zbog kojih čak i oblačenje zaštitne opreme prije scene mučenja izgleda uznemirujuće.
Akcija, Južna Koreja, 108 min.
Režija: Won-Chan Hong
Glumci: Jung-min Hwang, Jung-jae Lee
Cinemania
David Fincher nakon rada na serijama “Kuća od karata” i “Mindhunter” vraća se na svoj teren dugometražnim igranim filmom “Mank”. Ispostavilo se da je scenarij za film koji je napisao njegov otac Jack desetljećima držao u ladici (Jack Fincher umro je 2003.), a u kojem je opisana kontroverzna priča o tome kako je svojedobni scenarist MGM-a Herman J. Mankiewicz napisao “Građanina Kanea”. IndieWireova cijenjena filmska kritičarka Anne Thompson opisala je film kao “sjajno montirani crno-bijeli povratak u zlatno doba Hollywooda u kojemu će uživati svaki samopoštujući filomofil: Fincher je namjerno stvorio film koji izgleda, zvuči i osjeća se poput filma snimljenog prije više od 70 godina. Kako želi konkurirati za Oscar, film od 13. studenoga igra u američkim kinima, a na Netflixu će biti dostupan od 4. prosinca.
Osam kritičara IndieWirea izabralo je 40 najbolje snimljenih filmova 21. stoljeća, a na 1. se mjestu našao film “Ubojstvo Jesseja Jamesa od kukavice Roberta Forda”, biografska vestern-drama koju potpisuje snimatelj Roger Deakins (“Nema zemlje za starce”). Opisali su ga kao film čiji “svaki kadar vrijedi staviti u stvarni okvir i objesiti na zid”. Na drugom i trećem mjestu su filmovi “Drvo života” snimatelja Emmanuela Lubezkija te romantična drama “Raspoloženi za ljubav” koja je nastala u suradnji snimatelja Christophera Doylea, Pung-Leung Kwana i Ping Bin Leeja.
Sramota je uopće što taj pedofil živi i radi nesmetano. Fuj!