Nikad nisam želio stvoriti ‘književni korpus’, nego sačuvati ova naša tijela, živa i neobjašnjena, u svojim djelima”. Tako na sredini svoga zasad prvog romana “Na zemlji smo nakratko predivni” vlastiti literarni credo definira Ocean Vuong, američki pisac vijetnamskoga porijekla, kako ga najčešće predstavljaju njegovi izdavači. Vuong je rođen u Vijetnamu 1988. godine, a od malih nogu živi u Americi gdje se školovao i gdje je postigao veliki uspjeh zbirkom poezije koja je osvojila nekoliko nagrada. A onda je oduševio i kritiku i publiku romanom prvijencem koji je, potpuno u duhu ovog ispovjednog vremena, temeljito autobiografski. Ocean Vuong očito zbunjuje svoje biografe i nakladnike. Pa tako jedni pišu da je rođen u Saigonu, drugi u Ho Ši Minu (autor u romanu, znakovito, koristi naziv Saigon). Riječ je, naravno, o istom gradu koji je u povijesti mijenjao imena. Uostalom, baš kao i Ocean Vuong, danas američki profesor i pripadnik vijetnamske nacije koji je uspio u Americi, megadržavi kojoj je onaj trakavičasti i nevjerojatno surovi rat u Vijetnamu prouzročio vječnu frustraciju i pretvorio je u svjetskog luzera broj jedan.
Mali Ocean Vuong u Ameriku dolazi kao emigrant, zahvaljujući i činjenici da mu se otkvačena i karizmatična baka Lan još za vijetnamskoga rata udala za američkog vojnika. Kako je Amerika prihvatila vijetnamsku obitelj bremenitu obiteljskim problemima i dubokim obiteljskim pukotinama u kojoj žene uglavnom skrivaju tko su pravi očevi njihove djece? U najmanju ruku nesrdačno, ali ipak donekle trpeljivo. Mali Ocean raste uz baku i majku, u gotovo totalnom ženskom okruženju, ali i velikoj neimaštini koja i nije samo financijska.
Žene ga zovu Mali Pas i kao da mu tim vijetnamiziranim nadimkom predodređuju blisku budućnost. U školi je predmet iživljavanja jer ne razlikuje nijanse između, primjerice, boja, pa se na vrijeme ne odriče proskribirane ružičaste. Vrlo rano, još kao šestogodišnjak intuitivno spozna da ga više zanimaju i privlače dječaci nego djevojčice. Ali tu seksualnu orijentaciju i seksualno sazrijevanje osvješćuje tek u trenutku kada se na gostoljubivoj, ali mačističkoj farmi duhana na kojoj radi u tajnosti upoznaje s autoritativnim i čvrstim momkom Trevorom, unukom vlasnika farme.
A prijateljstvo, a onda i iznimno strastvena i neobuzdana veza s Trevorom za Malog Psa formativna je i neizbrisiva sve do Trevorova tragičnog kraja. Pomalo melankoličan i iznimno poetičan roman “Na zemlji smo nakratko predivni” zamišljen je u formi isprekidanih ispovjednih pisama koja Mali Pas piše majci Rose, ženi koja ga je nemilice tukla i maltretirala, ali je i takva zadržala povlaštenu i dirljivu majčinsku auru. Na mahove, roman iz pitome epistolarne forme furiozno prerasta u žučnu identitetsku polemiku majke i sina iz koje sin obično bježi u sigurnost bakine imaginacije i tradicionalnih vijetnamskih vjerovanja.
Prozni prvijenac Oceana Vuonga stoga je privilegirani pogled ne samo u duševno stanje jednog mladog dečka kojeg je zarobila ljubav prema vlastitom spolu, nego i u tužnu svakodnevicu disfunkcionalne obitelji u kojoj nema prostora za tradicionalne oblike patrijarhata i u kojoj žene iz dvije generacije moraju preuzeti sve zadane uloge, i lovca i lovine. S puno je života i ljubavi opisana baš žilava baka koju autor prati sve do njezinog fizičkog odlaska koji je opisan doista nevjerojatno plastično i izravno.
Uostalom baš kao i bujanje ljubavi s Trevorom koji je, ni kriv ni dužan, ovisnik o teškim drogama na koje se navukao u postupku legitimnog liječenja teško ozlijeđenog i bolnog gležnja. Pišući o tinejdžeru koji grčevito brani svoju slobodu i pravo na izbor, Ocean Vuong ispisuje sjetnu posvetu Vijetnamu, a ujedno i lucidni portret Amerike, zemlje koja mu je ipak postala nova, a možda i jedina domovina i prirasla mu srcu iako je u njoj lako mogao dobiti status vječnog i nepomirljivog neprijatelja.
