“Na površini života je dnevna politika, u kojoj vjetrovi ponekad pušu u leđa, a ponekad u prsa, ali iznad i ispod toga, u temeljima je kultura koja će nas uvijek povezivati”.
Ovo je jedna od misli koje je preksinoć u varaždinskoj crkvi sv. Nikole, u kulturno-političkom preludiju koncerta Baroknog orkestra Savaria, izrekao mađarski ministar za ljudske resurse Zoltán Balog.
Zovu ga i superministrom jer njegovo je ministarstvo zaduženo za kulturu, obrazovanje, sport, zdravstvo, obitelj, mlade i odnose s crkvama. Stoga nije čudo što je na hrvatskoj strani klupe, osim ministrice kulture Nine Obuljen Koržinek, sjedila i ministrica znanosti i obrazovanja Blaženka Divjak.
Kontroverzni političar
Pošto je ministar Balog, inače jedan od najkontroverznijih suvremenih mađarskih političara i žestoki apologet svojeg premijera Orbana, svojedobno služio i kao kalvinistički pastor, nije čudno što je snažan naglasak u svojem govoru stavio i na kršćansku vjeru kao temelj Europe, ističući više puta i važnost činjenice što se svi skupa nalazimo pod najsigurnijim krovom Božjeg doma.
I mađarski visoki gost i hrvatska ministrica kulture nisu propustili naglasiti da su se na dan otvaranja 47. Varaždinskih baroknih večeri oboje nalazili na ministarskoj konferenciji u Kini, što znači da je gore potpisani novinar iz njihova odsustva s početka festivala, kojem je Mađarska ove godine zemlja-partner, brzopleto izvukao pogrešan zaključak o znaku zahlađenja u političkim odnosima dviju država.
Dakle, kakvi god politički vjetrovi trenutačno puhali na ostalim područjima, u kulturnoj suradnji između Hrvatske i Mađarske nema zastoja. Štoviše, spomenuti su i brojni planovi i zajednički projekti, uključujući i najavu otvaranja prvog hrvatskog kazališta izvan hrvatske države, u mađarskom gradu Pečuhu.
O isprepletenosti glazbe, vjere i politike svjedočio je vrlo zorno i preksinoćnji koncert, koji je, osim političara, privukao i mnoštvo publike koja je napunila crkvu sv. Nikole. Skladajući 1711. oratorij “Sveti Stjepan, prvi kralj Ugarske”, talijanski se barokni skladatelj Antonio Caldara umiljavao svojem novom gospodaru i meceni, habsburškom i svetorimskom caru Karlu VI. Caru je pak taj uglazbljeni propagandistički tekst bez osobite literarne vrijednosti, koji slavi vjeru i papu kao donosioca svjetla narodima i kraljevima, poslužio kao jedan od darova koji su trebali umilostiviti Habsburzima nesklonog papu Klementa XI. da novom caru udijeli apostolski blagoslov.
Vjera kao politika u glazbenom ruhu – i to je u temeljima te kršćanske Europe, baš kao i glazba Antonija Caldare koji je svoje skladateljske usluge uspješno prodavao nizu dvorova i vladara.
Vrhunski uvježbani vokali
U tom smislu, oratorij o svetom Stjepanu ugarskom, jednom od četrdesetak sličnih djela vrlo plodnog skladatelja Caldare, važan je glazbeno-povijesni dokument. Srećom, iako inventivnošću ne nadilazi zadanu formu, Caldarina glazba ipak uvelike nadilazi šablonsko-pobožnjački libreto nepoznatog autora.
Vjerojatno smo imali priliku uživo čuti ovaj Caldarin oratorij sad i nikad više, što je i sasvim dovoljno. Ali, svakako se nadamo da ćemo opet imati priliku slušati Barokni orkestar Savaria pod ravnanjem njegova osnivača, flautista i dirigenta Pála Németha. Vrhunski uvježban komorni ansambl s izvrsnim kvartetom vokalnih solista (László Jekl, Krisztina Jónás, Dávid Szigetvári i Lóránt Najbauer) izvrsno su služili svojem gospodaru – glazbi, pa i skladatelju Caldari, izazvavši oduševljenje varaždinske publike. Upravo tome, izvrsnom muziciranju, neka i ubuduće služe sva politička partnerstva u Varaždinu.
