Hrpe papira već su potrošene kako bi se objasnila ženska zaluđenost ljubavnim romanima. O socijalnim, psihološkim i inim razlozima zbog kojih žene čitaju fatalne ljubavne priče pisane su i doktorske disertacije, a zadnji veliki val općeg zanimanja za literaturu te vrste izazvao je famozni serijal “50 nijansi sive”, tzv. “pornografija za mame”.
Sve sugerira kako je to literatura za (mahom) žene nižeg obrazovanja, dosadnih poslova, jednoličnih života koja onda u tuđim avanturama među plahtama traže ono što u svom životu i krevetu nemaju. No, u cijeloj priči postoji i druga strana medalje: te i takve knjige vole pročitati i žene koje rade vrlo ozbiljne poslove, imaju akademske titule i na noćnim ih stolićima čekaju vrlo ozbiljne knjige. I njima ponekad treba knjiga uz koju će pustiti “mozak na pašu”, jednostavno se opustiti. U ljetno doba, kada mnoge od njih knjigu stave i u torbu za plažu, ta je potreba možda i najizraženija. Na nesreću ovo ljeto im se teško može preporučiti ljubić koji neće naškoditi njihovoj inteligenciji.
Naravno, ne može nam se svako ljeto dogoditi ljubavni hit za kojim luduje cijeli svijet iako je, ruku na srce, “50 nijansi sive” (i sve erotske izvedenice koje su ga slijedile) vješt marketing, a ne dobar ljubić, ali na primjeru romana “Darak anđelima” (Znanje, urednica Nataša Pejić, prijevod Mirjana Čanić, 149 kuna za izdanje u tvrdim koricama) lako je objasniti problem.
Autorica J. R. Ward dobro je poznata i hrvatskim čitateljicama. Njena djela o palim anđelima i sličnim stvorovima, koji ni u kojem slučaju ne pate od erektivne disfunkcije, uglavnom dobro prolaze zbog egzotičnosti samih junaka. No, ovo je roman iz serijala o običnoj bogatoj obitelji, a tu klišeji samog žanra mnogo jače dolaze do izražaja. I jednostavno su dosadni, lako predvidljivi i zamorni.
