Za one koji vole čitati i koji uvijek odvoje poseban komadić dana ili večeri za druženje s knjigama, u ovom slučaju stranim, oni su neprocjenjivi. Bez njih ne bismo mogli. Bez - prevoditelja. Njihovo znanje, vještina, trud i volja, naš su užitak. A kako i čitanje može biti strast puna iščekivanja, znatiželje i nestrpljenja, to su članice i članovi Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) u kafiću Botaničar priredili još jedan svoj “Božićni maraton” tijekom kojeg su, čitajući kratke ulomke, otkrivali koje to knjige upravo sad prevode, a bit će objavljene i pred nas će stići iduće godine. I te večeri, na trećem prevoditeljskom maratonu, 17 prevoditeljskih majstorica i majstora dalo nam je priliku da barem malo “zavirimo” u stranice - soneta, priča i romana - s čijim ćemo se likovima, zapletima i raspletima družiti dogodine..
O kultnom “Doktoru Živagu”
– Hvala onima koji će opet s nama podijeliti svoje prevoditeljske užitke i muke – reče uvodno predsjednica DHKP-a Ana Badurina, a onda je maraton pokrenula vrsna prevoditeljica Vjera Balen-Heidl, pročitavši ulomak romana Georgea Orwella “Ne daj se aspidistra”, koji će izaći u izdanju Šarenog dućana.
– To je dosta nepoznat Orwellov roman. I sam je Orwell imao neke rezerve prema njemu. Čak je i priznao da ga je pisao zbog novca. No, neki su ga kritičari proglašavali odličnim romanom. Prema njemu je snimljen i film nazvan “Veseli rat”, a aspidistra je biljka koja, u ovom slučaju, simbolizira malograđanštinu – dodala je V. B. Heidl još pokoje zrnce o Orwellovom djelu. Potom je Tanja Tarbuk najavila dvije kratke priče “Noć” i “Ljubav” (iz zbirke “Amalgam”) brazilskog underground pisca Rubema Fonsece, koje će objaviti Vuković&Runjić.
– Neuzvraćena ljubav ima najtužnije lice na svijetu – jedna je od rečenica iz potonje priče. Nakon toga uslijedili su soneti. U prijevodu čuvenog Mate Marasa.
– Ove je sonete napisao talijanski pjesnik Giuseppe Gioachino Belli koji je živio prije 200 godina u Rimu, na papinskom dvoru. On je napisao tri tisuće soneta, a ja sam preveo njih samo 150. Bellija sam preveo na govor imotske krajine – zagrijavao je Maras publiku pročitavši zatim četiri soneta od kojih se u jednom živahno, navodeći publiku u smijeh, isprepliću upadice o peglanju i molitva “Zdravo Marijo”. Prpošnosti je bilo i u ostalim sonetima “Misli običnog puka”, “Stvorenje” i “Dva svita”. Od Silvane Roglić doznalo se pak da nas dogodine očekuje i roman “Šutnja bijeloga grada” kojeg je napisala Španjolka Eva García Sáenz de Urturi, a objavit će ga Fraktura. Kao i zbirku priča “Sedam praznih kuća” Argentinke Samante Schweblin koju je, pročitavši ulomak priče “Ništa od svega toga”, predstavila Ela Varošanec.
– Kada sam ove priče čitala prvi put nisam ih razumjela. No, u tome i jest ljepota čitanja. Čitate, pa iako ništa ne razumijete, to biste isto opet željeli čitati – dometnula je Varošanec, na koju se nastavila Lidija Milenkov Ečimović odškrinuvši vrata debitanskog romana Laurie Prescott “Čuvarice tajni” o Borisu Pasternaku i kultnom “Doktoru Živagu”. Knjigu će objaviti Znanje.
– Knjiga norveške autorice Vigdis Hjorth “Oporuka” obiteljska je priča o podjeli nasljedstava nakon smrti oca. Roman je u Norveškoj postao jako poznat kada se njegova priča povezala sa životom same autorice, čija se sestra potom objavila svoju knjigu kao odgovor na “Oporuku” – zagolicala je Anja Majnarić publiku novim djelom kojeg će izdati Ljevak. U istom je tonu nastavila i Vlatka Valentić čija prevoditeljska vještina, za izdavača Vuković&Runjić, oblikuje hrvatsko izdanje romana “Lovorike” kanadske autorice Rachel Cusk. A njen kolega Dean Trdak novi adut Znanja, knjigu Carla Lucarellija “Almost blue”, predstavio je uz istoimenu glazbenu podlugu Cheta Bakera, čitajući: “Nemam prijatelje. Sam sam za to kriv... Volim Bolognu. Velik je to grad. Barem tri sata velik...”
Radni naslov “Podrijetlo”
Ita Kovač otkrila je da za Ljevak prevodi roman “Adua” spisateljice somalskog porijekla Igiabe Scego. Odala je ponešto i Ivana Ostojčić koja za izdavača Vorto Palabra prevodi roman “Nasljednici” nobelovca Williama Goldinga, o tome kako je homo sapiens istrijebio nenadertalca. Dalibor Joler pak trenutačno, za Hena com, brusi prijevod prvog romana “Indigo”, u nas još nepoznatog austrijskog pisca Clemensa J. Setza. Nekima na veselje Sandra Ljubas se za Frakturu bavi još jednim romanom čiji je autor Šveđanin Niklas Natt och Dag, ovaj put to je naslov “1794”. Da se Disput sprema objaviti “Dnevnik pisan noću” Gustawa Herlinga-Grudzińskog, pročitavši ulomke o Marini Cvetajevoj i Napulju, svima je dao na znanje prevoditelj Adrian Cvitanović. O apsurdu “izama” piše Francesca Melandri u “Dobroj krvi”, a kako to čini dala je naslutiti Ana Badurina koja knjigu prevodi za Frakturu. Oceanmore dogodine će se moći podičiti romanom “Carstvo životinja”, čiji je autor Francuz Jean-Baptiste Del Amo, što se doznalo od Željke Somun koja je roman opisala kao “ozbiljan, ali neobično poetičan naturalizam”.
– Sad prevodim treći roman njemačkog pisca bosanskog porijekla Staše Stančića radnog naslova “Podrijetlo”, iako bih ga ja najrađe nazvala “Rod”, no taj je naslov već zauzet – tim je riječima Anda Bukvić Pažin najavila budući književni Frakturin adut, istodobno privevši maraton kraju.
