Dva operna genija, Verdi i Wagner, za života se nisu sreli, ali im je sastanak prošlog petka u Dubrovniku zakazao Giancarlo del Monaco, autor ideje koncerta pod naslovom “Verdi vs. Wagner”.
Umjesto uobičajenog nizanja uvertira i arija, na skaline sv. Vlaha izašli su glumci Silvio Vovk i Siniša Ružić koji su kao Verdi i Wagner predstavljali probrane prizore iz svojih djela. Dijalog tog nadmetanja i rasprave o ljubavi raspisala je dramaturginja Mila Pavičević. Tekst je znao otkliznuti u prenaivnu patetiku, a Ružić/Wagner u njemu se uspio čak i izgubiti, ali mnogo veći problem u ostvarenju dobre ideje bio je ambijent. Sada se i novo vodstvo Igara uvjerilo da se ne može napraviti ozbiljan koncert, a da se na ta dva sata ne zatvori pješački promet ispred Sponze i barem jedan kafić, onaj ispod samih tribina.
Pianissimo Desdemonine Ave Marije u tom nadmetanju nema šanse, ali utoliko veće divljenje i poštovanje zaslužuju koncentracija, uronjenost u glazbu i savršena kontrola glasa što je sve pokazala Lana Kos. Pod uvjetom da su snagom volje i želje za glazbenim doživljajem uspjeli odstraniti buku, u kojoj su čiope milozvučniji dio, slušatelji su uživali i velikim aplauzom na kraju nagradili redom sve pjevače.
Za rasnom njemačkom vagnerijankom Martinom Langenbucher naša Adela Golac Rilović nimalo nije zaostala kao Izolda. Renzo Zulian i Hans-Georg Wimmer bili su tenorski aduti, lijep prilog večeri dale su Ilijana Korać i Ivana Srbljan, a posebnu pohvalu zaslužuje iskusni maestro Ira Levin pod čijim su vodstvom studenti u Simfonijskom orkestru zagrebačke Muzičke akademije stekli dragocjeno novo iskustvo.
