Nakon što je predstava tog kazališta “Ja od jutra nisam stao” (tekst Una Vizek, režija Nana Šojlev) trijumfirala na nedavnim Danima satire Fadila Hadžića, Kerempuh je u subotu predstavio svoju novu predstavu o muško-ženskim odnosima, znakovitog naslova “Umri ženski”. I time je Satiričko kazalište Kerempuh dobilo novi hit, pametnu i urbanu predstavu u kojoj na najbolji način do izraza dolaze sve finese glumačkog ansambla tog kazališta.
Autorica Marina Vujčić u ovoj slatko-gorkoj komediji progovara o životima žena koje žive tu, svuda oko nas. Rukopis je sličan onom u njenim nagrađivanim romanima koje smo odavno zavoljeli i zbog načina na koji se (toplo) podruguje i sebi i svima nama. U ovom dramskom tekstu Marina Vujčić uspješno barata svojevrsnim klišejima, te su njezine junakinje usamljena usidjelica koja se boji i ljubavi i života, starija žena koja troši ‘piletinu’, uspješna poslovna žena koja uzdržava svog ‘moćnog’ kreativca i pristaje na sve vrste kompromisa, ali i prevarena žena koja trpi suprugov izvanbračni ‘izlet’ znajući da je on preveliki slabić da zauvijek ode.
Time je Marina Vujčić uspjela stvoriti nevjerojatno svjež i uvjerljiv pogled na vrijeme u kojemu živimo. Ništa u priči o majci i njezine tri odrasle kćeri koje se bore protiv samoće nije banalno i zato se u osobinama njezinih junakinja lako prepoznaju baš sve žene. Vjerojatno je tako i sa dečkima u mraku kazališta, ali nitko vam od njih to sigurno neće priznati.
Taj podatni materijal redatelj Rajko Minković postavlja na scenu bez prevelikog mudrovanja. Žene ostavlja u prvom planu, one su ovdje junakinje, dok su muškarci redom gubitnici, ali one vrste bez kojih se ne može. Mnogo je uvjerljivosti i životnosti ovdje postignuto izborom glumaca. Ne samo da su svi od reda odlični, već ih ovdje vidimo u ulogama koje doista nisu na ‘prvu loptu’. Tko bi, primjerice, očekivao baš Luku Petrušića u ulozi velikog ljubavnika koji se skriva u serviseru klima-uređaja, ali zbog neočekivane uloge kao i majstorske glumačke izvedbe lik i njegova priča postaju uvjerljiviji i životniji.
Redatelj se uz glumce okružio dobrom ekipom suradnika, a očito je povukao ‘veze’ još iz mladenačkih dana i rada na Stojedinici, jer je autor (i izvođač) vrlo uspješne pjesme “Sjaj što izdaje”, koja se provlači predstavom, Darko Rundek.
Sam Minković je, uz Doru Delbianco, autor adaptacije teksta, ali i autor videa koji prate priču i daju joj, od klupe u Maksimiru do tramvajske stanice u Ilici, diskretan i nenametljiv, zagrebački štih.
Zbog tih je videoprojekcija, kao i animiranih scena čiji je autor Dino Krpan, scenografija Irene Kraljić svedena na najpotrebnije, dok kostimi Vedrane Rapić učinkovito nadopunjuju karakterizaciju likova.
Od uloga koje smo vidjeli, u prvi je plan iskočio Nikša Butijer. Nije to prvi put da ga vidimo u ulozi policajca, i to onog koji u fušu radi kao privatni detektiv specijaliziran za ljubavnu problematiku, ali ga definitivno još nismo vidjeli kao ‘piletinu’. On i Nina Erak-Svrtan čine glavni ljubavni par u predstavi oko kojeg se, baš kao u spretnom puzzleu, slažu sudbine ostalih junaka.
Nina Erak-Svrtan kao srčana mama osvaja energijom i sarkazmom, ali tek na samom kraju predstave, kao žena koja je preživjela moždani udar, pokazuje vrhunce svoje glumačke vještine jer ni u jednom trenutku ne prelazi tanku granicu između lika i karikature, a opet uspješno zabavi publiku.
Njezine ‘kćeri’ su Ines Bojanić, Mia Anočić-Valentić i Iskra Jirsak, od kojih baš Iskra zaslužuje posebnu pohvalu. Ona se, naime, ekipi predstave pridružila doslovno u zadnji čas, ali je unatoč tome tekst i lik svladala do najsitnijih detalja, tako da se njezino uskakanje u predstavu u posljednja dva tjedna pripreme zaista ne može primijetiti.
Ines Bojanić suvereno, s doziranom neurotičnošću, barata razgovorima s muškarcem koji ne postoji, baš kao što Mia Anočić-Valentić liku ljubavnice pristupa na svjež način, pa tako igra ženu koja ne drami previše jer je u tome širom otvorenih očiju. Baš zbog toga odlična je u suigri s Anitom Matić-Delić koja glumi zakonitu ženu u ljubavnom trokutu.
A kako u ovom tekstu i ovoj predstavi nema pozitivnih i negativnih junaka, jer svi su oni, baš kao i svaki čovjek, mješavina svega toga, tako su i uloge prevarene žene i parazitskog umjetnika sačinjene od brojnih finesa. Sve te sive nijanse na scenu su donijeli Anita Matić-Delić i Damir Poljičak.
