Revolucija neće biti prikazana na televiziji – ali vjerojatno hoće na internetu. Ruku na srce, internet nam je omogućio zaista nevjerojatne stvari. Kako bismo drugačije preživjeli kataklizme koje nam je donijela 2020.? No, osim vala pandemije, ova godina donijela nam je i valove nekih fenomena – nikada prije teorije zavjere nisu bile bizarnije, ali ni imale toliko poklonika. Internet je postao fantastična platforma za njihovo širenje, ali i za promicanje socijalne pravde, što je uvelike pripomoglo tome da se o osjetljivim društvenim problemima napokon progovori. Nikada do sada “mali čovjek” nije imao osjećaj kao da može utjecati na velike promjene u svijetu. Naravno, uvijek se nađe netko tko će preliti čašu i otjerati čitavu stvar u ekstrem. Ove godine tako smo svjedočili i rastućim prohtjevima za političkom korektnosti, tzv. woke ili osviještenoj kulturi i, naravno, kulturi otkazivanja. Stvar je jednostavna – kada nešto nije dovoljno “woke”, internetska masa to jednostavno bojkotira – brend, osobu, pokret, riječ, običaj. Prisjetimo se stoga, krajem ove burne godine, nekih od najvećih kulturnih skandala.
Autorica “Harryja Pottera”, jednog od najpopularnijih književnih serijala ikada i uopće, J. K. Rowling, cijele godine svako toliko iskakala je iz paštete. Otvorile su te nepresušne rasprave neka važna pitanja – trebamo li odvajati umjetnika od njegove umjetnosti pod svaku cijenu ili ipak možemo birati koga podržavamo svojim novcem? Ovog ljeta svijet je, a pogotovo Sjedinjene Američke Države, temeljito protresao pokret Black Lives Matter. A na val rasne korektnosti zajašili su iz HBO-a pa su iz kolekcije filmova na streaming servisu izbacili kultni klasik “Zameo ih vjetar”. Zaista nema sumnje da taj film, koliko god kultan bio, sadrži neke veoma problematične momente.
No rasistički mentalitet koji on prikazuje i, moglo bi se reći, veliča, i dalje je stvarni fenomen danog vremena. A brisanje tog filma ili njegovo prekrajanje bilo bi djetinjasto zatvaranje očiju i ozbiljan povijesni i kulturni revizionizam. Film se na koncu ipak vratio na HBO Max, čiji su čelnici objasnili kako su ga uklonili da bi uz njega dodali napomenu da je riječ o filmu koji poriče užase ropstva te kratki informativni video koji govori o problematici filma.
“Otkazivači” su podivljali i na jedan noviji film – riječ je bila o “Slatkicama” redateljice Maïmoune Doucouré. Tu je kašu doduše zakuhao Netflix, streaming servis na kojem se film prikazuje. “Slatkice” su, naime, reklamirali ekstremno sugestivnom slikom jedanestogodišnjih djevojčica u plesnim kostimima, što je prestravljene mase natjeralo na pomisao da je taj film zapravo slabo prikriveni sadržaj za pedofile. Unatoč tome što se oglasila sama redateljica, pojašnjavajući pravu poantu filma koja se tiče sve težeg odrastanja djevojčica u izrazito seksualiziranom svijetu, glasno se pozivalo na bojkot Netflixa koji je prozvan Pedoflixom. Više od 650 tisuća ljudi potpisalo je peticiju za otkazivanje pretplate, a streaming div izgubio je oko 9 milijardi dolara tržišne vrijednosti.
U hrvatska kina, čija je budućnost neizvjesna, jučer su stigle i “Vještice”, film prema simpatičnoj knjizi za djecu Roalda Dahla. Glumica Anne Hathaway, koja tumači predvodnicu zlih vještica, mrziteljica male djece, našla se zasuta lavinom kritika. Stvar je bila u prikazu njenih ruku – Dahlove vještice, naime, imaju određene fizičke karakteristike kojima se razlikuju od običnih žena. Ćelave su, nemaju nožne prste, a umjesto ruku imaju kandže. Kreatori filma odlučili su slobodno protumačiti opis “kandži” te su na Hathaway montirali zaista neobične, goleme ruke s tri prsta. Te vještičje ruke, smatraju neki, previše podsjećaju na stvarni invaliditet šake zvan ektrodaktilija. Time se djeci stvara pogrešna i nezdrava slika o tjelesnim teškoćama, pogotovo kada se takvi atributi pridaju filmskim zlikovcima. Hathaway se iskreno ispričala, a podržala je i organizaciju Lucky Fin, posvećenu ljudima s oštećenjima udova.
A ni Božić, saznajemo iz godine u godinu, nije imun na proteste “woke” ekipe. Dok se, nažalost, polako priklanjamo američkom konzumerizmu pa božićne pjesme slušamo daleko ranije nego što je to zaista potrebno, izgleda da ni one nisu sasvim čiste! Svake godine tako se vrši pritisak na radijske postaje i izvođače kako bi cenzurirali ili prestali svirati određene pjesme. Sada zimski klasik “Baby, It’s Cold Outside”, koji je obradio sijaset poznatih pjevača, više nije nježni romantični pjesmuljak, već opasna pjesma o silovanju. Poezija je, složit ćemo se, podložna subjektivnoj interpretaciji pa su tako neki iz spomenute pjesme uspjeli iščitati kako je muškarac ubacio ženi nešto u piće i zatim joj ne da da ode od njega – jer je vani kao hladno.
Ni “Zvončići” više nisu nevina dječja pjesmica. Autor James Pierpont napisao ju je, naime, za rasistički “minstrel” šou 1857., u kojem su glumili bijelci prerušeni u crnce. A nije lako ni Bobu Geldofu, čiji je hit “Do They Know It’s Christmas” snimljen kako bi prikupio novac za borbu protiv katastrofalne gladi u Etiopiji 80-ih godina. Njega su optužili za paternalistički pristup, narativ mnogih zapadnjaka kada o Africi govore svisoka i kao o problematičnoj zemlji koju se treba spasiti od same sebe – zaboravljajući pritom i da je Afrika kontinent s veoma raznolikim državama i stanovništvom.
– To je pop-pjesma, a ne doktorski rad – jednostavno je na to odbrusio Geldof.
Ne mogu se poistovjetiti s rap glazbom, Bayonce mi je ocajno odjevena debeloguza, uopće ne razumijem engleski jezik kojim Afroameri govore, nervira me M.Obama i iskreno govoreći vidjela sam desetak crnaca u životu. Zaslužujem li živjeti uopće?