Prvi dan škole, prvo predavanje na fakultetu, prvi dan na novom poslu... Čini se da je u ljudsku bit upisan strah od novih početaka. A svi kazalištarci, kako redatelji tako i glumci, reći će da je svaka nova predstava zapravo posao na kojem počinju od početka, da treba zaboraviti sve ono što je bilo prije te prve čitaće probe, a posebno iza sebe ostaviti sve lovorike, nagrade, komplimente i pohvale. Baš zbog toga je početak svake kazališne sezone poseban izazov.
Zagrebačka kazališna publika već je godinama u povlaštenom položaju, krajnje razmažena postojanjem Festivala svjetskog kazališta. Sezona u Zagrebu počinje velikim svjetskim hitovima, a publika ima prilike vidjeti neke od najuzbudljivijih novih kazališnih smjerova, nove estetike teatra, moćne redatelje koji se u tom trenutku nalaze na vrhu kazališnog svijeta. Lani je sve počelo spektaklom pred zgradom HNK Zagreb, predstavom "Moby Dick" Teatra dei Venti iz Modene u noći u kojoj je, kao što bi to Darko Rundek rekao i otpjevao, Zagreb dobio luku. Autor koncepta i redatelj Stefano Tè krenuo je od naoko jednostavne ideje: veličanstveni roman Hermana Melvillea prenijeti u čiste emocije, pa smo u konačnici gledali spektakl u kojem je dvadeset izvođača, nama pred očima, sagradilo brod kapetana Ahaba. I ove godine Festival je tu, počinje 7. i 8. rujna predstavom "Poslije tišine" koja će se igrati na Sceni Travno.
Sam HNK Zagreb, kao što i priliči uz novu intendanticu koja dolazi iz opernog svijeta, otvara sezonu Gala koncertom, a tijekom rujna igra "Zločin na kozjem otoku", predstavu u režiji Paola Magellija. Čini se to vrlo logičnim izborom, jer to je predstava koja se igra "u gostima", u Brodarskom institutu, i samo su u njezinu prvom dijelu publika i izvođači pod krovom, pa za nju treba iskoristiti još suhe i tople rujanske noći. No, svaku od tih večeri kazalište je prazno i to je velika šteta, jer bilo bi idealno tih dana kada je Drama izvan zgrade pokazati hit-predstave ostalih dvaju ansambala, počevši od sjajnog baleta "Gospođa Bovary" u koreografiji i režiji Valentine Turcu. Bila je to posljednja velika premijera prije ljetne stanke, predstava je igrana samo nekoliko puta i za nju se tražila ulaznica više, ali na repertoaru je tek 1. listopada.
Kao i proteklu sezonu, i ovu Dramsko kazalište Gavella dočekuje muku mučeći s građevinarima. Rokovi se i dalje pomiču, obnova još traje, neslužbeno u kazalištu saznajemo da se Gavelline večeri vjerojatno neće uspjeti održati u tradicionalnom jesenskom terminu, ali ondje se, na tom najvećem kazališnom gradilištu u Hrvatskoj, stvari mijenjaju iz dana u dan. Sezona im potpuno ovisi o dinamici radova, a prva nova predstava kojom će izići pred publiku bit će "Što na podu spavaš", nastala prema romanu Darka Cvijetića i u koprodukciji sa Srpskim narodnim pozorištem iz Novog Sada, Narodnim pozorištem Sarajevo i Međunarodnim teatarskim festivalom MESS. Predstavu režira Kokan Mladenović, premijera je već 17. rujna, ali u Novom Sadu, a zatim u listopadu u Sarajevu na MESS-u. U Gavelli ćemo je vidjeti čim velika scena bude spremna za igru, a dvorana za prijem publike. Gavella je najavila i "Kozmičke žonglere" (nadajmo se za 15. listopada). Trebala bi to biti premijera kojom će biti otvorena nova mala scena tog kazališta, a predstava nastaje po tekstu Kalmana Mesarića u režiji Ivana Penovića. Gavella ima i plan za predstavu koja će se igrati u preuređenom atriju kazališta, koju (opet bude li građevinske sreće) planiraju za studeni. Bit će to "Spaljena (Jednaka noć)", nova suradnja Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića, nakon njihova sjajnog projekta "Zagreb 2020.", predstava čije tekstove uz njih dvojicu potpisuje i Jelena Miholjević. A u 2023. Gavella će zakoračiti praizvedbom dramskog kvartera Mate Matišića "Moji tužni monstrumi", u režiji Vite Taufera.
No, ono što posebno zbunjuje kada se pogledaju rujanski rasporedi svih zagrebačkih kazališta način je na koji neka od njih, i to ona čiji glumci i nisu angažirani na ljetnim nacionalnim festivalima Splitskom ljetu i Dubrovačkim ljetnim igrama, koje su tradicionalno završile tek ovaj tjedan 25. kolovoza, odlučila "plandovati" još cijeli mjesec. Kako drukčije protumačiti da na internetskoj stranici zagrebačkog kazališta Komedija 23. kolovoza uopće nema rasporeda predstava, a zna se da Zagrepčani posebno vole to raspjevano kazalište i hrle na njegove predstave, prvenstveno mjuzikle. A nema rujanskog rasporeda ni za Teatar &TD, što je velika šteta, jer trebalo bi iskoristiti taj rujan, dok su ljudi odmorni, dok školske obveze još nisu prevelike i dok ima volje (ponešto i novca prije nego što stignu prvi jesenski računi za struju i plin) da se ide u kazalište.
Kod Komedije taj (blago rečeno) ležeran početak posebno čudi jer se u niz njihovih hit-naslova u sezoni koja dolazi upisuje i slavni mjuzikl "Ljepotica i zvijer". Tu premijeru nestrpljivo čekaju svi koji prate i cijene rad koreografa Lea Mujića. Bit će to njegova prva režija mjuzikla, ujedno i prva režija izvan baletnog okruženja, nakon što je s Baletom HNK Zagreb napravio niz velikih uspješnica, počevši od "Ane Karenjine", preko "Glembajevih" sve do "Ponosa i predrasuda", da bi ovo ljeto bio prisutan i na Splitskom ljetu, gdje je režirao i koreografirao balet "Veliki Gatsby" s Baletom HNK Split.
ZKM počinje plesno "Geometrijom daha", ali i tijekom rujna igra svoje velike hitove iz prošle sezone, počevši od Frljićevih "Karamazovih", dvije predstave koje je režirao prema slavnom romanu, te Matešićeve "Ja sam ona koja nisam", u režiji Paola Magellija. A kada se radi o tom kazalištu, posebno veseli nova šansa koju su dali mladima, pa će tako na svojoj sceni ponovno ugostiti predstavu ADU "Ana Karenjina", diplomsku predstavu klase Dore Ruždjak Podolski, kojom su mladi oduševili sve koji su ih uspjeli vidjeti. Satiričko kazalište Kerempuh prvu premijeru ima već 23. rujna i bit će to Bulgakovo "Pseće srce".
A uz novi početak treba svim kazalištarcima zaželjeti uspješnu sezonu i puna gledališta. Prema svemu što slušamo na vijestima i gledamo u TV dnevnicima, trebat će nam kazalište kao odmak od surove realnosti. Zato svima, i ljudima od teatra i kazališnoj publici, želim da im novi početak donese uzbudljivo kazalište. Ono koje se usuđuje govoriti hrabro i o temama koje se guraju pod tepih, ono koje ne bježi od provokacije i koje traži nove puteve izvedbenih umjetnosti, ali je čvrsto usidreno u vrhunsku i nadahnutu kreaciju i osjećaj za vrijeme u kojem živimo. Nije to nimalo lak zadatak. No, bit će barem "mrvicu" jednostavniji ako se kazalištu prestanu događati splitske i riječke političke igre teatra.
