Trideset godina nakon posljednje zagrebačke izvedbe, a 175 godina nakon praizvedbe, na pozornicu HNK stiže “Ukleti Holandez”.
Na premijeri 26. siječnja, kao i na sljedećim izvedbama, vidjet ćemo originalnu verziju prema zamisli koju čak ni sam autor Richard Wagner nije uspio ostvariti dirigirajući praizvedbom! Naime, Wagner je “Ukletog Holandeza” zamislio kao glazbeno-dramsku cjelinu u tri slike, čvrsto povezanu glazbenim lajtmotivima, koju valja izvoditi bez pauze. To je i prva opera za koju je Wagner sam napisao i libreto.
Na njegovu žalost, malo prije praizvedbe 1843. ispostavilo se da tehnika Semperoper u Dresdenu ne može dovoljno brzo na pozornici napraviti izmjene triju različitih dekora pa je Wagner bio prisiljen podijeliti operu u tri čina, kako se i danas još uvijek često izvodi. U Zagrebu ćemo sada čuti i vidjeti izvornu verziju u kojoj oko 140 minuta glazbe protječe bez prekida, kao jedna silno napeta i uzbudljiva cjelina.
Wagner je za “Holandeza” imao dva bitna izvora nadahnuća. Prvi je našao u literaturi, u zabavnom putopisnom djelu Heinricha Heinea “Iz sjećanja gospodina Schebelewopskog”. Tamo se prepričava od ranije poznata legenda o nizozemskom kapetanu Hendricku Van Der Deckenu koji se, prkoseći oluji koja se njegovu brodu ispriječila u obilasku Rta dobre nade, zakleo svim đavlima da neće odustati pa makar morao ploviti do sudnjega dana. Sotona, koji se u libretu opere spominje šest puta, uzeo ga je za riječ i tako je na kapetana, čitavu posadu i brod pala kletva koja je od njih učinila jedrenjak sablasti, osuđen da dovijeka luta oceanskom pučinom. Kapetanovu dušu kletve može osloboditi samo žena koja će se za njega udati i biti mu vjerna do smrti.
Tu je ulogu u ovoj opernoj verziji priče na sebe uzela Senta, u izvornoj verziji kći škotskog kapetana Donalda, a u kasnijim izvedbama norveškog moreplovca Dalanda. Drugi izvor nadahnuća Wagner je našao u vlastitom životu, kad je sa svojom trudnom suprugom, financijski potpuno uništen, doslovno bježao pred vjerovnicima iz Rige, gdje je kao mladi dirigent imao namještenje. Na brodu prema Londonu doživjeli su oluju poput one koju na početku opere dočarava dramatična orkestralna uvertira.
Produkcija koju ćemo gledati u Zagreb dolazi iz Theater an der Wien gdje ju je 2015. godine, uz odobravanje publike i kritike, postavio slavni francuski redatelj Olivier Py, čiji su asistenti već tjednima u Zagrebu. Osobito kompliciran bio je prijenos i prilagodba složene scenografije koju, kao i kostime, potpisuje Pierre-Andre Weitz. Najteži pak zadatak, kako u smislu koncentracije i umjetničkog oblikovanja tako i fizičke kondicije, na sebe je preuzeo maestro Nikša Bareza s Orkestrom Opere HNK.
Njegovom zaslugom u Zagreb je stiglo i dvoje sjajnih pjevača: nizozemski bariton Bastiaan Everink, koji je inače prije operne imao vojnu karijeru nizozemskog marinca, pjevat će naslovnu ulogu, dok će Senta biti zvijezda velikih svjetskih pozornica Melanie Diener. Uz njih će u ulozi Georga (odnosno Erika) nastupiti hrvatski internacionalac Tomislav Mužek koji će tu rolu i ovog ljeta ponovo pjevati u samom Wagnerovu svetištu u Bayreuthu. Posebnost je ove predstave i potpuno nova nijema uloga Sotone koju je koreografirao i koju sam i pleše Pavel Strasil, nevidljiv svim likovima osim Holandezu koji ga je svojom kletvom prizvao.
