Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja, Kino Lika i Čaruga tek su neki od kazališnih i filmskih naslova koji vežu pokojnoga Ivu Gregurevića i Danka Ljuštinu. Međutim, osim u poslovnome smislu, bili su vezani i privatno. Tako je Gregurević za vrijeme studentskih dana Ljuštini dao krov nad glavom, a zajedno su planirali prejahati Hrvatsku i na splavi ploviti Savom sve do Crnoga mora...
Anegdote i crtice o Gregurevićevoj veličini, i glumačkoj i ljudskoj, otkrio je glumac Danko Ljuština.
Koja vam je najdraža uspomena na Ivu Gregurevića?
Pamtim jednu stvar koja me jako vezala za njega. Naime, kad sam upisao Akademiju, nisam imao nikakvih sredstava za studiranje pa sam svaki dan putovao iz Karlovca do Zagreba i natrag. Onda bih se vraćao zadnjim vlakom koji je polazio nešto nakon ponoći. Tako me je jednom ispred Akademije sreo Ivo, sjeo je pokraj mene i rekao: "Što ti radiš ovdje?" Rekao sam mu da čekam vlak, a on meni: "Pa nije ti ovo kolodvor. Kamo ideš ti?" Rekao sam mu da idem u Karlovac jer nemam gdje živjeti u Zagrebu. Ivo se u čudu pitao: "Zar svaki dan putuješ?! Ma, hajde, pa nisi normalan." Tada me pozvao da dođem k njemu u dom na Cvjetnom jer je rekao da ima mjesta za mene, da ću biti ilegalac, ali nema to veze. Prvo što sam vidio je to da je njegov prijatelj iz Orašja spavao na ormarima, kreveti su bili zauzeti, a ja sam u toj zajednici bio četvrti ilegalac koji je mogao leći na svoju spužvu tek kada se vrata zatvore. Koliko su me puta ta vrata "kresnula", to nećemo brojiti...
Pa, koliko dugo ste tako živjeli?
Četiri mjeseca. I to je, zapravo, bio najljepši dio mog studiranja. Mogao sam se doći istuširati na Cvjetnom, što je bilo fenomenalno! I dandanas se sjećam mirisa sapuna Lahor koji mi je tada dala jedna Slavonka u domu. Slavonke su obično kuhale i prale i mi smo uživali. To je svaku noć bila rajngla puna graha, puna suhoga mesa, čvaraka, kobasica, rakije na potoke... Društvo je bilo samo takvo! A samom tom činjenicom što me Ivo pozvao k sebi u dom, nisam odustao od Akademije. Bilo je prenaporno svaki dan voziti se iz Karlovca i natrag i bio sam već na rubu, ali tih nekoliko mjeseci sam preživio zahvaljujući njemu.
On je onda glavni krivac što ste vi danas glumac.
Pa da. Ma on je bio ljudina. Sve je to tako jednostavno izveo, bez imalo straha što udomljuje ilegalca.
Je li vas kad uhvatila kontrola?
Ma kako ne. Pa smo onda bježali na sve strane. U gaćama, bez gaća, kako koga uhvati.
Jeste se kad porječkali?
Nikad. Nema šanse! Bilo je tu svakakvih noći, i pijanih, i trijeznih... Strašno smo se brinuli za svakoga tko je došao "lakiran", odnosno za one koji su došli malo "umorniji" pod utjecajem alkohola. Takvima nismo dali mira, ali čak ni tada se nitko nikad nije svađao. Bilo nam je živo, i živo dobro!
Imali ste plan projahati Hrvatsku s Ivom Gregurevićem. Otkud Vam uopće ta ideja?
To je bila, naravno, njegova ideja, a ja sam rekao da mislim da ne postoji takav teretni konj koji se poda mnom ne bi slomio. Onda smo se spremali na splavi ići niz Savu sve do Crnog mora. Ivo je to realizirao, ali ja nisam uspio. Bio sam izdajica. Otišao sam raditi u Dubrovnik, a on me non-stop zvao i govorio: "Što će ti Dubrovnik, jesi li ti normalan? Znaš kako je ovo dobro."
Jeste kad zajedno ostvarili neku avanturu?
Uh, ostvarivali smo ih na svakom festivalu u Orašju, ha ha. Međutim, jedanput smo vozili iz Jaske prema Zagrebu, ali, kao, idemo mi okolnim nekim putovima. Znam da smo dva puta završili u Sloveniji, a tri puta u Mađarskoj. Kažem mu ja: "Ali, Ivo, mislim da idemo sad prema sjeveru", na što će mi on: "Molim te... Evo, hoćeš ti voziti?! Hoćeš ti volan?!" Uglavnom, dugo smo tražili Zagreb. Znam da smo stali kako bismo pogledali neku kartu, a ja vidim kako svijetli Zagreb. Pokažem mu to, a on meni: "Nemoj ti meni. Imam ja kartu." Okrenuo se i otišao natrag. Evo, s njim je avantura bila i iz Jaske do Zagreba, kamoli bilo što drugo.
Da Ivo Gregurević nije bio glumac, što bi bio?
Kao i Šovagović. Bio bi običan zemljoradnik ili ribar. I kauboj! On bi se prebacio do Amerike na bilo koji način samo da bude kauboj.
Što se tiče poslovnoga i privatnoga, je li kod Gregurevića vrijedila ona "družba je družba, a služba je služba"?
Pa i nije bilo neke velike razlike jer je on taj posao radio s velikom lakoćom. Nije imao s tim veliku muku jer je naprosto bio rođen za glumca. Nikad se nikakav problem oko njega nije radio jer sve bilo jednostavno, spontano i dobro.
Postoji li neka suradnja koju ćete posebno pamtiti?
Bilo je odlično kad smo radili "Predstavu Hamleta u selu Mrduša Donja" u Kerempuhu. Godine 1995. išli smo na turneju brodom i sjećam se da nam je bilo fenomenalno. Lijepo smo se i odmorili i lijepo se umorili... Bili smo više od trideset dana zajedno na brodu i tad smo baš potvrdili istinitost one poslovice: "Ako hoćeš nekoga upoznati, putuj s njim na brodu."
Kako biste opisali Ivu Gregurevića?
Bio je sinteza kontrasta. Njegov je presjek života strašno jednostavan. Baš onako izvoran, seljački u najboljem smislu te riječi. Iako se bavio poslom kojim se bavio, nikada on nije tražio neke "kerefeke" i posebne zahtjeve. Nije težio luksuzu, Maldivima i koječemu. Njemu je Orašje bilo sve ono što on jest, a s druge strane umjetnički posao je obavljao najprofesionalnije moguće tako da je sinteza kontrasta zaista najbolji njegov opis.
A kao glumca?
Bio je podvrsta Pavla Vuisića i Spencera Tracyja. Sve je njemu bilo jednostavno jer je on bio iskonski talent. To su vam oni glumci što samo stoje i gledaju, a svi gledaju u njih. Drugi glumci se ubiše od teksta, ali ne ide. I tako, ode naš Ivo. Zajebao nas sve. Ali, neka... Stići ćemo i mi do njega.
>> Pogledajte najveće uloge Ive Gregurevića
Ivo kojeg sam imao priliku 3 puta vidjeti i razgovarati je iznad svih komentara, članska i svega. Ljudska gromada.