Scena iz vlaka: jedna nasuprot druge sjede dvije žene. Ona mnogo mlađa u naručju ima dijete od nekoliko mjeseci. Kada joj zazvoni mobitel, zamoli drugu ženu da pridrži bebu dok ona obavi razgovor u kutu vagona gdje nije toliko bučno. Sljedeći trenutak u kojem je žena, koja je samo željela pomoći potpunoj neznanki, ponovno vidi, jest trenutak u kojem ona bježi po peronu stanice. Maleno dijete i dalje je u njezinu naručju...
Tako počinje uzbudljivi triler “Vjeruj mi” T. M. Logana (Stilus, urednik Jakov Lovrić, prijevod Vicko Ivanković, 129 kuna), britanskog autora koji je prvi dio svog radnog vijeka proveo kao novinar, a hrvatski su ga čitatelji već upoznali zahvaljujući krimićima “Laži”, “29 sekundi”, “Odmor” i “Ulov”. U ovom romanu, ma koliko policijski uzbudljiv on bio, Logan prvenstveno ‘puca’ na čitateljice, jer teško bi bilo pronaći ženu koja u sebi nema poriv da zaštiti maleno i posve nemoćno dijete, čak i kada joj se ono pukim slučajem nađe u rukama. No iza tog osnovnog motiva krije se mnogo toga drugog, počevši od okrutnog (serijskog) ubojice koji želi uništiti jedini dokaz svojih zločina, pa sve do autorima krimića drage zbrke oko toga tko je u priči dobar, a tko zao momak, tko želi zaštititi glavnu junakinju, a tko su oni koji njome okrutno i brutalno manipuliraju. Uzbuđenje raste iz stranice u stranicu, jer ovdje doista ništa nije onako kako se čini na prvi pogled, a žena koja je u vlaku “dobila” dijete naći će se u smrtnoj opasnosti dok pokušava razriješiti zagonetku.
Naravno, priča je tim uzbudljivija jer autor upitnik stavlja i nad njezinim motivima. Je li uopće iskrena u svojoj borbi za sigurnost djeteta? Ni policija ni čitatelj ne mogu do samog kraja priče i njezina furioznog raspleta u potpunosti vjerovati motivima žene koja se u tom vlaku našla putujući iz klinike za liječenje neplodnosti, očajna nakon što joj je liječnik priopćio konačnu dijagnozu da ona sama nikada neće roditi. I to u trenutku dok joj bivši muž čeka dijete sa ženom s kojom ju je varao dok su još bili u braku.
