Hrvatska operna pjevačica, mezzosopranistica Nataša Antoniazzo nastupit će na koncertu u sklopu Creskih ljetnih večeri koji se održava u franjevačkom samostanu koji je dala sagraditi njezina obitelj. Na samostanskom zdencu uklesan je grb plemićke obitelji Antoniazzo-Bocchina.
Najstarije cresko plemstvo
– Samostan je sagrađen prije 500 godina, a ja danas kao pripadnica obitelji Antoniazzo-Bocchina, koja je zaslužna za gradnju, nastupam na tom za mene posebnom mjestu – kazala je Nataša.
Obitelj Antoniazzo-Bocchina pripadala je creskoj komuni, a najstariji spomen o njoj datira iz 1274. kada je živio najstariji poznati pripadnik obitelji Angelo iz Padove. Prvi podaci o plemstvu zabilježeni su u 15. stoljeću, od kada potječe i grb. Obitelj je tada, kao jedna od najstarijih creskih patricijskih loza, postala donator otočnih samostana franjevaca trećoredaca. No iako se o tome u obitelji govorilo, Natašu to u djetinjstvu nije previše zanimalo.
– Kada imate 14 godina, onda vas to ne zanima. Mi danas nemamo novac, dvorce, konje, ferrarije... sve što ima plemstvo u Engleskoj. Nekada mi je to bilo glupo spominjati, pričati o tome. Mogu ispred svog imena pisati pl., ali to ne radim – kaže Nataša.
Dvadeseto stoljeće nije ih štedjelo. Imovina im je nacionalizirana, a članovi obitelji bavili su se običnim zanimanjima.
– Imamo velik komad zemlje koji je pod zaštitom Ministarstva kulture. To je Punta Križa. Tamo je i crkvica koja je 2014. obnovljena – kaže Nataša.
Na Cresu, otoku njezine obitelji, počela je zapravo i Natašina glazbena karijera. S 11 godina počela je svirati klavir, no to ju je držalo samo godinu dana. A da će postati pjevačica, odlučila je četiri godine poslije vraćajući se trajektom s prijateljicama iz kampa u creskoj Martinšćici. U pet ujutro na trajektu probudila ju je jedna vrlo glasna djevojka.
– Rekla sam joj: “Kaj se tak dereš, pa zar ne vidiš da ljudi spavaju?” A ona mi je odgovorila: “Oprosti, učim pjevanje u muzičkoj školi pa zato imam takav glas.” Bila sam začuđena, mislila sam da je prestara za učenje pjevanja. Počele smo razgovor pa mi je objasnila da se klasično pjevanje možeš učiti tek kad navršiš 16-17 godina. Došla sam kući i odmah roditeljima rekla da želim učiti pjevanje – prisjetila se Nataša pa nastavila:
– Nakon završetka osnovne glazbene škole za odrasle, a to je trajalo dvije godine, upisala sam još jednu godinu srednje glazbene i, nakon mature u redovnoj srednjoj školi, upisala Muzičku akademiju.
Nataša kaže da je sluh naslijedila od roditelja. Majka joj je bila spikerica na radiju, a otac, koji je završio književnost, kratko je bio profesor u Fažani, a potom je kao novinar HRT-a pokrenuo Radio Pulu.
– Upravo je on zaslužan za sve prve snimljene napjeve istarskog folklora. To je njegova poveznica s glazbom. A mama Slavonka bila je najprije spikerica na Radiju Vukovar, a tatu je upoznala kad je došla s dramskom skupinom u Pulu. Dvanaest godina poslije rodila sam se ja. Kada sam imala tri godine, preselili smo se u Zagreb tako da sam ja zapravo Zagrepčanka. Roditelji su me uvijek poticali na glazbu, prvi su uvidjeli moj talent – ističe. Zbog brige o bolesnom ocu ovo ljeto ima manje angažmana. Jedan koncert imala je u srpnju na Paškim ljetnim večerima, zatim na Krku, a večeras nastupa na Cresu.
Haljina priziva flamenco
Na toj mini turneji prati je Viktor Vidović, naš poznati gitarist, s kojim već godinu dana ima duo Gitaramezzo. Prošle su godine nastupali u Areni u Puli, nedavno u Lisinskom. Izvode španjolsku klasične skladatelje pa je svoju haljinu prilagodila glazbenom odabiru.
– Crnu dugu haljinu bez rukava upotpunjava crveni bolero širih rukava pa toaleta podsjeća na Španjolsku, na flamenco – napominje Nataša, koja za sebe kaže da je boemske naravi:
– Boemsku crtu sigurno nisam stekla u obitelji plemića, ali tko zna što su oni sve radili... Šalim se!
Nataša je nakon rata otišla u Švicarsku, potom se zbog ljubavi preselila u Berlin, odakle je putovala po cijelom svijetu i kao samostalna umjetnica stvorila zavidnu karijeru, a prije deset godina zbog obitelji se vratila u Hrvatsku. I nije požalila:
– Stranci su hladni, otuđeni, pogotovo u gradovima. Svatko živi za sebe. No, puno su organiziraniji, plaćaju odmah za obavljeni posao. Ovdje u Hrvatskoj honorar čekate po dva, tri mjeseca. Ali mi smo pametan narod koji je svjestan prolaznosti života i zna uživati u tom kratkom periodu koji imamo. Takvi su svi južnjaci i zato mi je najljepše bilo u Madridu – otkrila je Nataša.
Američki magazin “Fanfare” našu je mezzosopranisticu svrstao u društvo pjevačkih velikana poput Pavarottija, među zvijezde klasične glazbe poznate širokoj publici:
– Na tom popisu Top Collections: Vocal našla sam se sa suradnicom, pijanisticom Mijom Elezović zbog CD-a ”Mignon aus Goethes ‘Wilhelm Meisters Lehrjahre’”, koji se prodaje diljem svijet. Izvodimo Lied, koji pjevam na njemačkom, osim Čajkovskog, kojeg pjevam na ruskom jeziku. Riječ je o pjesama koje pjeva Mignon iz Goetheova romana “Naukovanje Wilhelma Meistera”. Zaista je velika čast što su ga izdali Nijemci.
sve su imali, sve su im uzeli, i kad je covjek ispunjen, ne zali ni zbog cega niti mrzi ikoga.