Više od dvadeset godina nakon posljednje premijerne postave jedan od najomiljenijih operetnih naslova, "Grofica Marica" vratila se na Komedijinu pozornicu, ovaj puta u režiji Ozrena Prohića i adaptaciji Lade Kaštelan te pod glazbenim ravnanjem maestra Krešimira Batinića i Davora Kelića.
Orkestrom ravnaju Krešimir Batinić i Davor Kelić, redatelj Ozren Prohić, scenogafkinja je Irena Kraljić, kostimografkinja Mirjana Zagorec, koreograf Leo Mujić, a redateljeva suradnica za scenski pokret je Blaženka Kovač Carić.
U naslovnoj ulozi uz Sandru Bagarić je i Darija Auguštan, kneza Populescua igra Ervin Baučić, varaždinskog baruna Kolomana Župana Dražen Bratulić i Goran Malus. U ulozi grofa Tassila Endrödy-Wittenburga alias upravitelja imanja Bele Töreka smjenjuju se gost iz Slovenije Žiga Kasagić i Filip Hozjak. Ulogu Tassilove sestre Lize igra Danijela Pintarić i Lucija Jelušić, dok Manju utjelovljuju Zorica Antonić i Kristina Habuš. Tassilov prijatelj, Karl Stephan Liebenberg je Zlatko Ožbolt, njegove teta Kneginja Božena Cuddenstein zu Chlumetz Dubravka Ostojić, a njezin je pratitelj u ovoj verziji, umjesto sluge Wurzingera, jedan ruski emigrant, Veliki knez, kojeg naizmjence igraju Damir Lončar i Vid Balog. Željko Duvnjak po prvi put nastupa u opereti, u ulozi Marici odanog starog sluge Čeka. Sudjeluju orkestar, zbor i balet Kazališta „Komedija“.
Zaplet započinje kad se samostalna, bogata, podjednako lijepa i duhovita, grofica poželi riješiti udvarača koji u poslijeratnoj krizi jure za njom zbog njezinog novca, i jednostavno izmisli nepostojećeg zaručnika zato da bi je pustili da na na miru uživa u životu u očekivanju prave ljubavi. Stvari, međutim, ne idu uvijek kako se planira...
Grofica je prvi put na sceni na Kaptolu izvedena davne 1954., a ukupnim brojem izvedbi dijeli šesto mjesto ljestvice najizvođenijih Komedijinih predstava (zajedno s još jednom antologijskom Kálmánovom operetom, Kneginjom čardaša) - gledalo ju je tada oko 150 tisuća gledatelja različitih generacija. U iznimno zahtjevnoj naslovnoj ulozi izmjenjivale su se prvakinje domaćeg glazbeno-scenskog teatra, od kojih su sve glasovitoj grofici dale autentičan pečat, ostajući u trajnom sjećanju zagrebačke publike.
U premijernoj postavi iz 1954., u režiji Borivoja Šembere, zaigrale su je proslavljene pjevačke dive Melita Kunc i Ruža Cvjetičanin. Godine 1995. režije se prihvaća Vlado Štefančić, a u naslovnoj je ulozi omiljena operetna primadona Nevenka Petković Sobjeslavski, uz Ljiljanu Čokljat te buduću zvijezdu kuće na Kaptolu Sandru Bagarić, koja je na daskama Komedije debitirala godinu ranije u Albinijevoj Madame Troubadour te tako aktualnom premijerom obilježava i 25 godina umjetničkog rada.
Grofica Marica, nastala između dva rata (1924.), objedinjuje najbolje od bečke operetne tradicije i mađarskih vatrenih ritmova, ali uključuje i američke utjecaje, pa se tu uz valcere i čardaš nalaze i foxtrot i shimmy. Gotovo svi muzički brojevi postali su hitovi, uz koje će, osim nostalgičnim poznavateljima i zaljubljenicima, bilo zasigurno zaigrati i publici najnovije generacije. Ova antologijska opereta naime, gotovo sto godina nakon praizvedbe, i dalje je, u novim i novim izvedbama redoviti gost europskih, može se reći i svjetskih scena.
