"Kada me Mani nazvala prije desetak dana, rekla mi je da zvučim kao da ja umirem, a ne ona. A zvala je zbog uputa koje su glasile: Kada mi budeš organizirala komemoraciju nemoj da se plače. Neka se ljudi smiju..."
Tim je riječima Dubravka Vrgoč, intendantica HNK Zagreb, počela svoje zadnje zbogom Mani Gotovac, teatrologinji, spisateljici, kazališnoj kritičarki... ženi koja je živjela za kazalište, na komemoraciji upriličenoj na sceni HNK Zagreb.
I doista, učinili su sve i Dubravka Vrgoč i ravnatelj Drame HNK Zagreb Ivica Buljan, kao i svi sudionoci da taj kazališni oproštaj ne bude tužan, ali sjeta i tuga se nisu dali izbjeći, ma koliko je svima bilo stalo da poštuju zadnju želju žene koja je, kako je to rekla Dubravka Vrgoč, vjerovala u kazalište kako malo tko vjeruje.
U jednosatnom programu na životu i rad Mani Gotovac podsjetila je Ksenija Marinković, pročitavši i dio kritike koju je Mani napisala davjne 1980. godine uz premijeru Marinkovićeve "Glorije" na Dubrovačkim ljetnim igrama. Judita Franković Brdar govorila je dio iz njene biografije, ujedno i kazališne predstave "Fališ mi". Naravno, bio je to dio o velikoj ljubavi s Gorkim, dok je o drugoj velikoj ljubavi Mani Gotovac, onoj prema slikaru, scenografu i njenom surprugu Željku Senečiću, iz Maninom zadnjeg romana "Rastanci" (objavljenog neposredno pred njenu smrt) čitala Jadranka Đokić.
Slavko Juraga i Goran Grgić čitali su njene omiljene pjesnike: Rilkea i Ujevića, a Nina Violić je govorila Krležu, svoj monolog iz "predstave" "Vučjak". Glazbom su se od Mani Gotovac oprostili: Let3, Tereza Kesovija i Dubravka Šeparović-Mušović, nacionalna prvakinja Opere HNK Zagreb, a u svojoj završnoj riječi Ivica Buljan je istaknuo da ćemo tek u arheologiji sjećanja shvatiti koliko je slobode govora Mani osvojila za sve nas.
I zato, oprosti Mani. Nismo se uspjeli smijati. A posebno oprosti što nas je u kazalište došlo tako malo.
