Afirmiran ponajprije kao pisac za mlade, Ivan Ićan Ramljak (1928)
najnovijom se svojom knjigom, zbirkom priča “Doživljena prošlost”
(naklada “Alfa”, urednik Božidar Petrač), obraća isključivo odraslom
čitatelju. Nudi mu žanrovski ne baš jednostavno odredivih desetak
proznih tekstova u široku rasponu od tradicionalne pripovijesti preko
neliterarizirana dokumenta do memoarsko-autobiografskoga diskursa.
I dosadašnji Ramljakov opus karakterizira autobiografičnost. Većina
njegovih knjiga za mladež usidrena je u autorovu vlastitu djetinjstvu i
mladosti provedenoj na škrtu zapadnohercegovačkom kršu koji je
oskudijevao u mnogo čemu materijalnom, ali je rađao specifičnom bogatom
duhovnošću obilježenom epskom tradicijom patrijarhalnih korijena.
Ramljakova pripovjedačka vještina u kojoj se realistična naracija
skladno stapa s onom mitsko-simboličnom, umjela je privući i urbano
čitateljstvo.
Knjige “San bez uzglavlja”, “Suza didova”, “Kruh svetoga Ante” i druge
doživjele su po desetak izdanja i pobrale mnoga priznanja, od
hrvatskoga “Grigora Viteza” do međunarodne nagrade na natječaju “Serra”.
Većinu tih osobina Ramljakova rukopisa imaju i priče iz “Doživljene
prošlosti” koje su sadržajno pak bliže nedavnoj i najnovijoj hrvatskoj
burnoj povijesti, napose mukama hrvatskoga puka iz Hercegovine, u
prošlom režimu trajno politički sumnjivoga, a i danas odijeljenoga,
makar i “mekom” ali ipak granicom, od matičnoga naroda.
Ramljakov životopis odražen i u njegovu opusu u tom je pogledu jedan od
tipičnih (od partizanske prošlosti do statusa ideološki nepoćudna
hrvatskoga nacionalista u bivšoj državi). Dokumentarnu vrijednost u
knjizi ima osobito cjelina “Bruno Bušić u Institutu za historiju
radničkog pokreta” – o jednoj od najdramatičnijih hrvatskih sudbina u
“olovnim vremenima”.
KRITIKA
Muke hrvatskoga puka Hercegovine
