Posljednjih dana svi govore o Usamljenim divovima. Naziv je to serije ilustracija koju je objavio dizajner i animator Luka Vucić, a koji, smatraju mnogi, savršeno opisuju stanje melankolije i usamljenosti koju u ovom pandemijskom kaosu osjećamo baš svi. Svoje likove, simpatično nacrtane divove, smješta na ulice diljem Zagreba, crtajući ih na svoje fotografije praznih gradskih ulica i trgova. Oni su ljudi svih uzrasta – djeca, odrasli i umirovljenici – ovjekovječeni u tihoj kontemplaciji. Jedna je slika posveta djevojčici koja je smrtno stradala u potresu, druga odaje počast zdravstvenim radnicima na fronti protiv koronavirusa, ali ostale, kaže, nemaju uporište u stvarnosti. One su na neki način dio svih nas.
– Još prije dvije godine počeo sam raditi na konceptu Usamljenih divova, ali tek negdje za vrijeme pandemije crtež i fotografije nekako su sjele na svoje mjesto. Svi ti ljudi, situacije, uklopili su se u zajedničku sliku. Ne mogu to točno opisati, jednostavno se sama od sebe spojila ta fotografija koju sam fotografirao i crtež usamljenog diva. Radio sam ih od početka pandemije, sve do sada, a nisam ih ni planirao objaviti, na to me nagovorila djevojka – kaže Luka Vucić kojeg je iskreno iznenadio odjek koji su napravili njegovi radovi. Usamljeni divovi postali su senzacija na društvenim mrežama. U tim jednostavnim crtežima mnogi su pronašli kombinacije snažnih emocija koje i sami osjećaju – nešto tuge, ali istovremeno mnogo nježnosti i topline.
– Facebook i Instagram su mi odjednom eksplodirali. Moram priznati i da mi je bilo malo neugodno zbog sve te pažnje, a zapravo bi trebala biti na nekome drugome. Pažnja bi trebala biti na ljudima koji su trenutačno na prvoj crti obrane i ljudima koji su najviše pogođeni ovom situacijom, a to su stariji ljudi i umirovljenici. Najljepši trenutak u cijeloj ovoj situaciji bio mi je to što sam se preko ovih radova povezao s nekim od medicinskih sestara u hrvatskim bolnicama. Znale su mi se javljati s porukama zahvale, ali mi zapravo moramo zahvaliti njima. Prekrasno mi je i što sam saznao da medicinske sestre na svoja zaštitna odijela svaki dan pišu divne poruke podrške pacijentima koji ne mogu komunicirati. Zaista svaka čast tim ljudima – govori nam Vucić.
Po struci je magistar dizajna, a ima i svoj studio. No, osim dizajna i ilustracije, njegova velika ljubav je i animacija. Njegove su animacije i ilustracije višestruko nagrađivane, a ono što malo tko zna jest i da je, kao veliki zaljubljenik u kazalište, gotovo deset godina bio autor vizualnog identiteta Noći kazališta.
– Bavim se različiti medijima, a iako sam u animaciju ušao kao laik, sada mogu reći da sam više animator nego dizajner! Imao sam i sreću da za mene ova situacija nije puno toga promijenila, uvijek sam radio od kuće, a tijekom karantene imao sam neke poslove online, pa sam se mogao izvući. Stan mi je doduše još uvijek u potresnom stanju, ali nisam u životnoj opasnosti, a neki ljudi nemaju tu sreću – kaže.
I svojim je najnovijim ilustracijama Divova, dodaje, htio ukazati na onu atmosferu solidarnosti koja je vladala na samom početku pandemije, u prvoj karanteni. Kada su ljudi izlazili na prozore i balkone da bi pljeskali zdravstvenim radnicima, lupali loncima, organizirali pomoć potrebitima.
– Želio sam podsjetiti ljude da moramo biti dobri jedni prema drugima, da prestanemo biti sebični, počnemo razmišljati o drugima. Da se vratimo na ono što smo bili na početku svega ovoga. Razumijem da se u izvanrednim situacijama događa svojevrsni paradoks. Ali sada kada je opasnost realno veća, postajemo ravnodušniji. U vijestima danas su samo svađe liječnika i političara, a svakodnevno ljudi umiru. Čini mi se da ljudi to baš i ne shvaćaju, a i strašno me frustriraju ovi takozvani antimaskeri. Zato, ljudima treba dignuti svijest, pokazati da smo svi skupa u ovome i da nisu sami – zaključuje.
