Umjesto da porezni obveznici saniraju Agrokor, pojavila se puno jeftinija inicijativa u kulturi. Naime, prilogom možete sudjelovati u crowdfunding kampanji Maka Murtića i orkestra Mimika, akciji prikupljanja sredstava za dovršetak albuma “Božanstva Zemlje i vode”. Saksofonist i skladatelj Murtić radi u Zagrebu i Londonu, ali novim albumom i te kako je blizak ovdašnjem terenu. Album se bavi identitetom i ljudskom sudbinom tematizirajući staroslavenska vjerovanja u neodređenoj točki predindustrijskog ruralnog Balkana.
U godinu dana snimili su 40 instrumenata, mnoge goste, a složeni odnosi elektronike, suvremenih ritmova te tradicijske glazbe i modernog jazza nastavljaju Murtićev put. Iza njega već stoje uspješni nastupi s Mimika orkestrom te dva albuma objavljena u Velikoj Britaniji 2012. te 2015. godine. Uz to svira u sastavima Antenat i Porto Morto, a tu je i rad na glazbenim multistilskim suitama te mnoge druge skladbe i albumi. Dovršetak albuma “Božanstva Zemlje i vode” planiraju uz pomoć crowdfundinga.
– To je dobar način financiranja projekata koji nemaju sponzora. Doduše, crowdfunding ne funkcionira bez podrške slušatelja koji su posljednjih dana i te kako potegnuli u dijeljenju i doniranju. Na isti način financirali smo završetak snimanja prethodnog albuma – kaže Mak Murtić.
Na albumu sudjeluju ljudi iz cijelog svijeta, od Engleske, Jugoistočne Europe do Zapadne Afrike, pa sve do gostiju iz Grčke, SAD-a i Hrvatske, kako na tradicijskim instrumentima tako i na elektronici i suvremenim instrumentima. U toj priči isprepliću se suvremeni klupski zvuk, jazz i južnoslavenski ritmovi i plesovi.
– U našoj regiji vidna je kulturna fluidnost što je, naravno, normalno za bilo koji dio svijeta. Ali te su kulture kasnije „odijeljene“ državama i granicama pa su se u raznim razdobljima i na raznim mjestima, a poglavito od 19. stoljeća nadalje, stvarali „nacionalni“ identiteti, sistematski, što je, naravno, značilo da se glazba koristila i u tom smislu pa je i ona sama restrukturirana i sistematizirana. Zato to i ne volim zvati etnička glazba, jer jedna etnička skupina nema nužno „svoju“ glazbu, već je dijeli. Slušatelji ove glazbe uglavnom su nadnacionalni, a možda i druge „navuče“ na takvo poimanje svijeta – objašnjava naš sugovornik. Ova je glazba, dodaje, prirodno izrasla u Londonu, jer je tamo takav način razmišljanja izrazito snažan.
– Nemojmo se zavaravati, kad su Slaveni došli na ova područja, nisu oni bili jedini niti su oni u potpunosti asimilirali druge kulture. Ovo su sve prošla multietnička društva kojih se danas ne sjećamo, stoga ova glazba podosta rezonira i sa suvremenim društvom. Moram priznati da smo imali zgodnih situacija, primjerice da djevojka nigerijskog podrijetla počne učiti kajkavski dijalekt našeg jezika. Postoji neki element egzorcizma, nadam se ne u onom površnom smislu, kako strancima tako i nama. Dapače, mislim da je kod nas cijelo bogatstvo regije podosta nepoznato ili pak stigmatizirano, dok je vani to puno lakše jer ne postoji kulturni teret – kaže Mak.
Nužnost malih nastupa
U Engleskoj se kreće alternativnom glazbenom scenom, svira art jazz, opozicijski afrobeat i suvremenu klasiku, dok je u Hrvatskoj njegov skladateljski rad dodatno vezan uz film.
– Postoje neke male kulturne razlike u glazbenom ukusu, ali i to se brzo mijenja. Londonska scena prilično je zatvorena u sebe, ima vrlo izražen stil i to se potiče. Što se tiče same infrastrukture, dosta je zasićena pa entuzijazam i kvaliteta rada tehničkog osoblja i klubova varira, ali mali nastupi u pubovima kojima London obiluje nužni su za razvoj glazbene kulture – zaključuje Murtić.
>>Neobičan hrvatski sastav na London Jazz Festivalu
