Ekscentrični Houellebecq za roman “Karta i teritorij”, koji je na hrvatski prevela Marija Bašić (urednik Dražen Katunarić) konačno je dobio Goncourtovu nagradu. I vjerojatno osvojio i one čitatelje koji mu do sada nisu bili naklonjeni. Jer u opsežnom romanu francuski pisac, koji je za boravka u Zagrebu svojedobno bez imalo poze spokojno pio žuju u Booksi, ispisao je uravnoteženo štivo, izvrsnu priču u kojoj je svojoj pojavi izborio glavnu ulogu. Slikar Jed Martin koji, prirodno, više voli interpretacije od motiva, na velika vrata ulazi u svijet slave i uspjeha.
Želja mu je dobiti tekst jednog Houellebecqua za važnu izložbu koja će cijene njegovih slika povisiti na nekoliko milijuna eura. Što je želio, to je dobio. I predgovor i eure. No, kraj romana je krvav, pretvara se u krimi-priču u kojoj je najgore prošao baš samotnjački pisac Houellebecq, ubijen upravo zbog portreta koji mu je naslikao Jed Martin. Interpretacija i umjetnička vizija tako je presudila modelu i pretvorila ga u žrtvu. “Karta i teritorij” ima elegantne opise ljubavi i seksa, bavi se ekonomskim i moralnim propadanjem Europe, bezobzirno skicira francusku medijsku, političku i umjetničku scenu, ali je prije svega iščašena piščeva biografija u kojoj se Houellebecq do mile volje, a možda čak i opsesivno, poigrava se svojim konkurentom Frédéricom Beigbedereom.
I novim romanom Houellebecq otvoreno i bez licemjerja pokazuje koliko se ljubi i koliko si je važan, ali to radi iskreno i kvalitetno, s pravim literarnim pokrićem. Riječ je o autentičnom romanu početka 21. stoljeća koji nije zalutao u psovke i trivijalnosti niti u spotovske površne slike, nego je iskoristio likove od krvi i mesa dajući im šarm umjetničke vječnosti.
A fala k**** više!!