Dramska umjetnica Marija Sekelez u petak je u Jazz & cabaret klubu Kontesa na Trgu bana Jelačića premijerno izvela predstavu “Dvije Vesne, ili Ljubav mi je najčudnije čudo” posvećenu pjesnikinjama Vesni Parun i Vesni Krmpotić. Marija Sekelez u svojoj dugoj karijeri već se bavila poezijom Vesne Parun, a nedavno je premijerno izvela i predstavu o pjesnikinji Marini Cvetajevoj. U predstavi “Dvije Vesne” Marija Sekelez potpisuje izbor stihova, dok u predstavi sudjeluju i Mirta Balog (violina), Katarina Horvat (flauta) i Doris Karamatić (harfa). Kostimograf je Igor Dobranić.
Kako to da ste se za svoju novu predstavu odlučili baviti baš našim velikim pjesnikinjama Vesnom Parun i Vesnom Krmpotić čiji su opusi i jako slični i jako različiti?
Moja fascinacija Vesnom Parun i Vesnom Krmpotić traje već desetljećima, naime njihovi stihovi slijede me cijeli život. Najprije Vesna Parun, ta erupcija strasti, nježnosti, patnje koja se poput slapa obrušila na mene i imenovala kristalno jasno svaku moju emocionalnu muku, kao i ushit. Nema ženskog bića koje se neće poistovjetiti s njezinim stihovima i zato će ona vječno svim generacijama biti bliska. Vesna Krmpotić svojom je meditativnošću, duhovnošću i mudrošću meni otvorila na sasvim drugi način isti svijet. Imala je odgovor u mojoj zreloj dobi na sve ono što mi je emocijama uzdrmana mladost priuštila. Obje su na neki način bile vidarice naše ranjivosti i svjetionici u našim fizičkim i duhovnim posustajanjima. A onda taj Mediteran sa svim plimama i osekama, koji nas je sve tri obilježio i približio. Uživam uvijek dok izričem te fantastične i moćne stihove dviju naših najvećih pjesnikinja.
Je li predstava “Dvije Vesne” monodrama ili pjesnički recital?
Dvije Vesne su poetska večer iz dva dijela koji se pretapaju jedan u drugi. Dakle, u prvom je poetski portret Vesne Parun, a u drugom Vesne Krmpotić. Na taj ih način povezujem u cjelinu, i to njih dvije čiji su opusi, kako rekoste, jako slični i jako različiti, poput lijevog i desnog obraza jednog istog lica.
Osobno ste poznavali i jednu i drugu pjesnikinju. Je li poznavanje pisaca prednost ili može biti i nedostatak?
Da, život mi je priuštio taj uistinu rijedak dar da ih upoznam pobliže. Ostala sam zadivljena nikad ugaslim vulkanom kako u životu tako i u stvaranju Vesne Parun i intimnim, mudrim, duhovnim, rekla bih čak transcendentalnim svjedočenjem Vesne Krmpotić. Svakako da mi je bio privilegij biti u njihovoj blizini tim više što sam i tako svjedočila božanskom talentu koji je krasio obje.
Nedavno ste izveli i predstavu o Cvetajevoj. Hoće li ikada na red doći neki muškarac?
Hahaha, baš me je iskreno nasmijalo vaše vidovito pitanje jer u pripremi je poetski portret nenadmašnog Luke Paljetka, mog dragog prijatelja. On je zbir mnogih talenata. U njegovu slučaju Bog je zaista bio raskošno darežljiv. Luku poznajem od svoje petnaeste godine, još iz Tribine mladih u Splitu, i već me tada svojom prvom zbirkom pjesama “Nečastivi iz ruže” začarao, tako da sam i na prijamnom na Akademiji govorila njegovu Muzičku kutiju. Ovaj put nastupit ćemo zajedno i to će biti ne samo iznenađenje nego i poslastica za sve ljubitelje poezije.
Smatrate li nagradu “Vladimir Nazor” za životno djelo najvažnijom nagradom koju ste do sada dobili?
Iako sam u životu dobila dosta nagrada, da samo spomenem neke kao npr. dvije nagrade Grada Zagreba, nagradu “Dubravko Dujšin”, Europski krug, dvije nagrade Hrvatskog glumišta, ipak je nagrada “Vladimir Nazor” za životno djelo vrh. Dalje nema. Počašćena sam, sretna i ponosna što sam je dobila.
