Upetak je bez formalnog otvorenja u Gliptoteci HAZU u Medvedgradskoj ulici javnosti predočena najnovija izložba akademskog slikara Tonija Franovića nazvana "Vrt". Riječ je o izložbi recentnih slika velikih i srednjih formata umjetnika koji je, što se Zagreba tiče, imao dulju izložbenu pauzu. Stoga se može govoriti i o svojevrsnom slikarskom Franovićevom povratku u rodni grad koji je napustio pronašavši utočište u slikovitom i mističnom Legradu, gradiću smještenom na ušću Mure u Dravu.
A u najnovijim slikama Tonija Franovića koje ponovno potvrđuju njegovu trajnu posvećenost maštovitom ali i produhovljenom kolorizmu ima itekako puno podravskih, a onda i legradskih motiva i to nikako ne samo onih koji se tiču flore i faune sjeverozapadne Hrvatske. Franović i u vremenima u kojima se ne može putovati, putuje svojim neomeđenim umjetničkim nadahnućem, slikajući koprivničku sinagogu ili pak mursko i dravsko porječje kojem se iznimno približio ali u jednoj univerzalnoj maniri.
Iako Franovićeve u Gliptoteci izložene slike nisu veliki otklon od njegova dosadašnjeg, prepoznatljivog opusa i već viđenih tema, svakako nam donose novog, osvježenog autora koji eksperimentira i novim, za njega netipičnim kombinacijama boja ali i usložnjavanjem svojih radova koji gledateljima nude jednu vrstu neodgonetljive, možda čak i trilerske zagonetke.
„Slikarstvo Tonija Franovića u kontinuitetu je posvećeno prirodi i njezinim mijenama, od godišnjih doba do efekata svjetla na vegetaciji, vodi i nebu. No, njegovo slikarstvo nije tek virtuozna koloristička kontemplacija na temu prirode, već u sebi nosi različite slojeve metaforike i simboličnih značenja… I u novom je ciklusu Toni Franović sačuvao skicozni odnos spram motiva kojeg slika, čak i kada se radi o slikanju akrilom, no površine slika više nisu tako dinamički pokrenute, koloristički i optički uznemirujuće. Priroda više nije refleks unutrašnjeg nemira umjetnika, niti ju umjetnik doživljava kao izvor nemirne, uskovitlane ili dezintegrirane stvarnosti. To više nije niti halucinantno lijepi pejzaž koji skriva pravo lice i emotivno-mentalno stanje umjetnika, već produžetak umjetnikova fizičkog postojanja i njegova okruženja u stvarnom vremenu i prostoru. Toni Franović na tom slikarskom konceptu radi godinama, no u ovoj je seriji slika u cjelosti vidljiv utjecaj njegovog života i slikanja na imanju u prirodi. ..“ piše o Franovićevoj recentnoj izložbi Iva Körbler.
Toni Franović rođen je u Zagrebu 15. travnja 1964. godine. Crta i slika od ranog djetinjstva, a izlaže od 1989. Nakon tri godine studija medicine na Sveučilištu u Zagrebu upisuje Akademiju likovnih umjetnosti istog Sveučilišta, gdje diplomira 1990. Godine 1993. zapošljava se na “Arad Arts’ Project” u Aradu gdje predaje slikanje u prirodi. Akademske godine 1994/95. boravi na “American University, Wesley Theological Seminary”u Washingtonu D.C. gdje predaje duhovnost umjetnosti. Krajem 1995. zapošljava se na mjestu mlađeg asistenta na katedri slikanja i crtanja Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje predaje crtanje akta i slikanje u prirodi do 2004.
Gostuje kao predavač na “Kresge Academic Center” u Washington D.C., “School of Visual Arts” u New Yorku, Boston University itd. Njegovi značajniji umjetnički zahvati na javnim objektima uključuju centralnu zgradu Name u Zagrebu (1998.), interijer zgrade Židovske općine u Zagrebu (1992.) i sinagoge u Osijeku (1999.), Or Kodeš židovski centar u Chevy Chase, Maryland (2001/2002), Oxnam crkvu, Washington D.C. (1995.), WUJS Institute, Arad Izrael (1993.), eksterijer prodajnog centra Podravke, Koprivnica (1999.).
Njegove slike i djela primijenjene umjetnosti nalaze se u brojnim privatnim i javnim zbirkama, te u fundusima nekoliko muzeja u Europi, Americi i Izraelu.
