Ljepota grafita

Jedan od najvećih problema, odnosno pogrešaka u pisanju kratkih priča jest trpanje i sažimanje što više podataka u malo teksta. Na taj se način priča pretvara u puko dosadno i nepotrebno nabrajanje činjenica. Nije potrebno u jednoj rečenici objasniti pola života glavnog lika jer je to jednostavno nemoguće, ali se treba fokusirati na osnovnu poruku priče tako da sve što se želi kazati i ispričati čitatelj sazna odnosno nasluti i pretpostavi sam, između redova. E to je čar i umjetnost kratke priče i zato ima jako malo dobrih i vrsnih kratkopričaša. Čast formalnom obrazovanju no talent je ipak ispred njega.

Dragi bog dijeli talent samo na Veliki petak svake prestupne godine. Stoga ga bona nema i ne mož imat baš svaki hupetan, svaka hrnula i svaka harabatija i handrmolja. O ljubavi, o sreće, oh lijepe slatke slobode, radi štogod oćešš mamin umjetniče! Ah, lijepe li su ote tvoje djire, kohouteki i hakovi križi po fasadama i botaničkim baštama! Das hat Mutter einem Maler in Braunau erzählt. I znamo na što je to ispalo..

Ponosna majka rodila sina grafitera! Bilo je već igranih filmova, priča, a i stvarnih događaja, gdje su pojedinci otrpjeli životne nevolje i nepravde, pa svejedno uspjeli u životu. I ova priča je mogla biti na tragu takvih, da nema bizaran kraj. Glavni junak, je konačno uspio u životu, a i grad ga je prihvatio kao uspješnog sportaša, znanstvenika, poduzetnika...?! A ne, on je postao običan grafiter. Lik koji po noći gadi tuđe zgrade, hodajući je ekološki problem, u najboljem slučaju od toga nema ništa, u najgorem slučaju zbog svog vandalizma dobije batine ili mora platiti popravak fasade. Dobro je da nije ostvario sebe kao uspješnog piromana ili osloboditelja vrtnih patuljaka. No, pohvala ide u smislu da je ovdje bilo i gorih priča. A i majka je sada sretna, pa i to nešto vrijedi.

Ne čude me gornji komentari jer osjećaj za dobar rad ne može prepoznati svatko, čak ni onda kada ga po glavi tuče. Mali grafiter nije oštetio ni jedan vaš bijeli zid, a to je svakako važnije od nasilja koje mnoge žene i djeca trpe, ali, da, to pripada obitelji i u to se ne valja miješati. Treba udariti po mulcu, jer on je taj negativac koji uništava društvenu imovinu, on je ljude doveo na rub bijede, njegov je svjetonazor otjerao mlade iz zemlje, treba udariti po ženi koja se usudila boriti za svoje dijete i sebe. Izvrćete činjenicu da se dijete izrazilo na derutnom, oronulom zidu, a tko zna, možda postane dobar slikar murala. I ta majka kojoj se rugate nije ona koja ima bolesne ambicije, ona je samo poželjela u svojoj bijedi svom sinu pružiti malo vjerovanja da ima izlaza i da ne valja pokleknuti,