Jozo Čikeš je miran i ustrajan čovjek velike vjere, ljubavi prema umjetnosti i svijesti o važnosti baštine za kulturu svakog, pa tako i hrvatskog naroda. Plod je te vjere, ljubavi, svijesti i marljivosti udruga Pasionska baština.
Istoimena manifestacija proteklih je tjedana ponovo, već 25. korizmu zaredom, uz važnu i ohrabrujuću potporu Gradskog ureda za kulturu, ispunila zagrebačke crkve, galerije, knjižnice i koncertne dvorane raznolikim umjetničkim izrazima i odrazima Kristove muke.
Vrhunac je bio Korizmeni koncert Zagrebačke filharmonije u Lisinskom na kojem je izveden veliki oratorij “Pashalne slike” Anđelka Igreca.
– Mi nismo samo oni koji baštinimo nego i oni koji stvaramo – rekao je Čikeš u četvrtak na otvorenju izložbe kojom se zaključuje 25. Pasionska baština. Na temelju te težnje prema prožimanju stare i nove umjetnosti nastala je i sada već dvadeset godina duga suradnja Pasionske baštine s Akademijom likovnih umjetnosti, čiji studenti redovito izlažu radove na pasionske teme.
Ovogodišnji je prilog izložba “Križni put i izbjeglice” u Studiju Moderne galerije Josip Račić.
Desetero studenata završnih godina ALU u različitim su tehnikama pokazali svoje talente, ali i sposobnost suosjećanja s ljudskom mukom. Zadane teme bile su križni put i izbjeglice, teme koje se preklapaju upravo u ljudskoj patnji.
O tome već u izlogu galerije govori stari prašnjavi kofer kao “ready made” objekt Tomislava Hršaka. Pasionske motive Jelena Petric je varirala u profinjenim bakropisnim obradama motiva križa, Benedikta Vilenica u gotovo stripovskim crtežima bliskim srednjovjekovnoj groteski, a Andrej Tomić dojmljivom kompozicijom “Ecce Homo”.
Ostali mladi autori pristupili su temi izbjeglica na vrlo originalan načina, kroz temu pejzaža. Široki prizori stjenovitih i morskih krajolika Domagoja Rogine, minijature noćnih prizora Šimuna Tolića, križolika kompozicija od apstraktnih ornamenata kakvi nastaju na površini zemlje Vide Meić, neprozirne šume živih boja Luke Kuševića Radakovića kao i apstraktne refleksije Mije Maraković i Johna Miličića, sve to na različite načine priziva "pustoš, samoću, strah i zebnju kakva obuzme čovjeka u prirodi onda kad nije na izletu, nego je pred njim nepoznata daljina u kojoj često ne zna ni na koju stranu svijeta treba poći".
Tim je rječima ugođaj ovih slika opisao profesor Tomislav Buntak, pod čijim su vodstvom studenti pripremili radove za ovu izložbu. Mladi su autori, ne prikazujući izbjeglice, o izbjeglicama i njihovom križnom putu snažno progovorili na drugačiji način, itekako potreban površnoj javnosti koja se potresnih dokumentarnih fotografija brzo i lako zasiti.
Izložba u galeriji u Margaretskoj 3, u samom središtu Zagreba, na špici između Ilice i Cvjetnog trga, ostat će otvorena do 3. travnja.
