Lice s ožiljkom
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora
Komentari 4
Ove priče zapravo pišu gremlini u Večernjaku za paklo cigara i litru loze tjedno. Dobro njima, dobro i nazovi autorima. Jedino nama ludacima mazohistima koji to smeće čitaju badava bome nije. Od Starog Kocura ni habera, umuknut ću i ja.
Ako se ocjenjuje priča, čemu biografski podaci? Kad tekstovi budu primani i objavljivani pod šifrom, vjerovat ću u ravnopravnost natjecatelja.
već na početku pisama spominje se Marko, način na koji je umro, ime brata, cimera... a ona kao ne kuži o čemu se radi. ma daj
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Previše je priča ili nazovi priča koje se objavljuju vezano uz časno Marinkovićevo ime, a da nisu vrijedne komentara. Možda sam u krivu ali po meni - bolje je i ne slati ništa na natječaj nego se sramotiti objavljivanjem svačega. Kad se nešto napiše i javno objavi, bilo to na portalu ili nekom pisanom obliku, svejedno, nema natrag.