Kuću treba srušiti
Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora.
Komentari 2
VL
DO
OK napisano, ali imam osjećaj da priča, kao i akteri priče, samoj autorici nije toliko bitna, nekako je iscijeđena i mogla bih reći prisiljena. Kao da je netko zadao temu za školsku zadaćnicu. Zasigurno bi dobila peticu, ali nedostaje joj ono nešto.
VL
Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
"Lice joj je Kratka priča “Ranko Marinković” zaštitni je znak Večernjeg lista. Od 1964. godine svake subote izlaze prozni tekstovi poznatih i manje poznatih autora Kuću treba srušiti mlado, okruglo, kosa zategnuta u punđu, na čelu kapljice, u prostoriji je vruće i tamno." Možda će spominjanje Večernjakovog natječaja uroditi nekim plodom? Teško, Tena, jako teško. Turobno, bezsadržajno i nezanimljivo, to bi bio kratak opis ovog uratka. Navratim nakon dužeg vremena i bude mi žao; i onih koji se puni nade usuđuju postaviti ovdje ono što su napisali, i urednika koji to objavljuje i što sam uopće navratio. Gdje su nestale prave priče? Gdje?