Četvorica muškaraca i jedna žena izlaze na scenu. Kreću se u krugovima, prate put spirale. I priča ima oblik kruga. Ona počinje znanom Tolstojevom rečenicom, s početka Ane Karenjine "Sve sretne obitelji su iste...", i odmah je jasno da nas petoro ljudi na tetarskoj sceni vodi u neka naša osobna sjećanja, u svima bliske priče o porijeklu, obiteljskim okupljanjima, sličnostima, razlikama, nerazumijevanju, bjegovima, sudbini i nadi.
Početak je to predstave Očevi i sinovi, premijerno izvedene večeras u Teatru Exit, autorskog projekta Saše Božića i Ksenije Zec, koji naglašavaju blisku suradnju s izvođačima: Petrom Hraščanec, Nikšom Butijerom, Matijom Čigirom, Damirom Klemenčićem i Jerkon Maričićem. U krugovima i spiralama teče cijela priča – od obitelji u Konavlima 1850., do njihovim prapaunuka, naših suvremenika. Sinovi i očevi stalno se vrte u krug; svatko je svoj djedi i otac, sin i unuk.
Petra Hraščanec, koja tumači sve ženske uloge, ovdje je podsjetnik na biološku činjenicu da bez žena nema ni očeva ni sinova, ali sve su njene uloge uloge žena koje se nisu udavala i nisu rađale. Ona je ovdje pratilja junaka, jer majke za ovu priču nisu od presudne važnosti. Saša Božić i Ksenija Zec poručuju: sinovi su ti koji od očeva nasljeđuju politike, ratove, oporuke... usud. I nema izlaza iz tog zadatog kruga. Slijedeći exitovsku teatarsku estetiku autori ovu priču u kojoj ima opuštenih, ali ne i sretnih trenutaka, oblače u predavanje o islansdskim sagama. Njihova autorska poetika kroz cijelu priču plete i naša sjećanja. Na trenutak kao da su na sceni prizori iz nekog nama bliskog obiteljskog kruga, a granice zbilje i teatra ekipa majstorski briše upotrebom glazbe, poigravanjem vremenima i njihovim slijedom. Tako je jedna od najpoetičnijih scena ona u kojoj glumci na čašama sviraju partizansku koračnicu, a stihovi novoalnih hitova u kontekstu povratka partizana u Zagreb 1945. godine pletu još jedna krug naše kolektivne memorije.
Ima li priča kraj? Tu su neki novi očevi i sinovi, ali na samom kraju ostaju tek Tolstojeve sretne i nesretne obitelji. Očevi i sinovi su veliki repertoarni dobitak Teatra Exit, predstava koja otvara novi sloj tema, ali i dovodi u iličko kazalište novu jaku ekipu kreativaca. Svi izvođači dolaze u ovu predstavu iz sasvim različitih kazališnih sredina, njihovi su kreativni i razvojni putevi vrlo raznoliki, baš kao izvedbene tehnike. No, ovdje postižu nedjeljivu kretivnu cjelinu, koja upravo različitostima postiže idealnu situaciju u kojoj svi imaju jednako pravo (i mjesto) za zajedničku igru.
Najveće glumačko iznenađenje, uz odreda sjajne partnere, ovdje je Petra Hraščanec, naša nagrađivana mlada plesačica. Ona je jedna od omiljenih suradnica Saše Božića koji pred nju, iz projekta u projekt, postavlja sve zahtjevnije zadatke. U Očeve i sinove ona je ugradila veliki dio svog umjeća kao suradnica za scenski pokret, ali treba joj priznati da se kao glumica suvereno nosi s najboljima Nikšom Butijerom i Damirom Klemenčićem.
>> U teatru Exit vidjeli smo sjajnu novu generaciju glumaca
