Koliko god Bob Geldof i ljubitelji Boomtown Ratsa njega ponajprije smatrali glazbenikom, toliko je on svih ovih godina u javnosti najviše doživljavan kao tvorac Live Aida i nositelj kraljičine viteške titule. Neće se u javnosti to promijeniti ni nakon objavljivanja njegova najnovijeg albuma “How To Compose Popular Songs That Will Sell”, ali kod onih koji su ga voljeli i cijenili kao frontmana Boomtown Ratsa slika o “izgubljenom” rokeru viteškog reda doživjet će određenu zadovoljštinu jer sve što je snimao nakon 1984. davalo je za pravo i njima da ga tretiraju ponajprije kao Sira koji tabloide puni privatnim životom.
S albumom “How To Compose Songs” Geldof pokazuje da godine gorčine nisu protraćene uzalud; riječ je o kolekciji zanimljivih intimističkih pjesama u kojima Geldof nije buntovan kao s Ratsima, manje polaže na ritam i žestinu, a više ne na atmosferu nego na ritam i žestinu. Najveći je problem pritom stilska raznovrsnost u kojoj Geldof ne djeluje kao original nego fan izravno priključen na svoje idole: Toma Waitsa (“Blow Fish”), Lovin’ Spoonful (“How I Roll”), CSN&Y (“Mary Says”), George Harrison (“Here’s To You”) i druge.
Gdje je u svemu tome sam Geldof, ostaje prilično nejasno, ali činjenica je da većina pjesama svaka za sebe ima smisla i pokazuje autorski talent koji je negdje zakočio svoju specifičnost.
