Snijeg je došao u Pulu skupa s obitelji Schnee. Naime, Jonas Schnee doputovao je iz Beča na carev zahtjev kao najcjenjeniji inženjer u Monarhiji kako bi nadgledao radove u pripremi obrane za najvažniju austrougarsku ratnu luku.
Njegova žena Ingrid rodila mu je kćer Ilse u još u Beču, a u Puli su pokušavali dobiti muškog nasljednika. No nije mu mogla podariti ono što je silno priželjkivao. Svako bi joj muško dijete umrlo na porođaju usprkos tomu što je Jonas angažirao nabolje europske doktore da mu dođu u kuću i nadgledaju trudnoću. Ingrid je inzistirala da sama pokapa djecu u snijegu. Zaputila se tako jedne večeri u snježnu mećavu s mrtvim djetetom i nikad se nije vratila. Ilse se učinilo da joj je majku zazvao neki zlokobni šapat iz vjetra. Pričalo se da je otišla za svojom djecom pod zemlju.
Jonas je, u silnoj žalosti, naložio svojim ljudima da kopaju prema istoku i zapadu pa prema sjeveru i jugu. Kad ga je car upitao što to radi, odgovorio mu je da kopa mrežu podzemnih tunela koji će zaštiti Pulu u slučaju napada. Posao je obavljao s tolikom strašću da je imao malo vremena baviti se bilo čim drugim pa je unajmio mladu dadilju Linu da se brine za njegovu kćer. Ubrzo se mlada dadilja više brinula za potrebe gospodina Jonasa nego za Ilse te je za devet mjeseci rodila bebu. Činilo se, kao da tu noć, snijeg baš namjerno zatrpava samo Schneeovu kuću. Ilse je ponovno čula vjetar kako šapće. Dozivao je, tiho, kroz snijeg, njena brata. Zime koje će doći bit će upamćene kao najhladnije u povijesti malog primorskog grada i kao vrijeme u kojem je u snijegu nestao velik broj muške djece.
Kad je prestala dojiti Karla, Lini kao da je dojadio. Drugačiji je život očekivala kada se udavala za bogatog muškarca, život kakav nije stigla imati jer se sve odvilo tako brzo. Bila je željna balova i provoda u visokom društvu, ali praktični Jonas nije imao vremena za te besmislice. Stoga je Lina odlučila potražiti dadilju. Znala je kako funkcionira muški um pa je unajmila staru debelu Matildu koja će se brinuti o djeci i mužu kad nje ne bude doma. Matilda je često, kako bi otjerala mališana na spavanje, izmišljala priče o stvorenjima koja vrebaju iz mraka na one koji su neposlušni. Kada nije osluškivala vjetar, Ilse je rado prisluškivala što Matilda priča Karlu. Ionako se ona puno bolje razumjela u mrak od malenog brata.
Ilse je napunila trinaest godina i bila je miljenica među dječacima. Natjecali su se tko će je pratiti kući po snijegu. Birala je one najmanje, one koji obično nisu imali šanse kad bi ih zagrlila i odvela u mrak. Za šaptom.
Zima i ljeto smijenili su se Schneeovoj kući, a novopečeni supružnici u potpunosti su izgubili interes jedno za drugo kad su dobili što su htjeli. On nasljednika, a ona balove. Jonas je nastavio strastveno obavljati svoj poziv. Što su tuneli bili duži, zime su bile oštrije prema Puljanima. Neki od njih vjerovali su da, što je veće Schneeovo podzemno carstvo, veći broj muške djece nestaje. Šaptalo se da je u razdoblju od 1909. do 1913. nestalo više od stotinu dječaka predškolske dobi. Ilse je i dalje čula kako šapat doziva njena brata, ali zaključila je da nema opasnosti dok Karl još uvijek samo puže.
Dolaskom ljeta Karl je prohodao. Tijekom jeseni već je trčao po kući razbijajući vaze i zrcala nad čim bi se Matilda križala i zbrajala godine nesreće koje će ih snaći zbog tih silnih lomova.
Kad je pao prvi snijeg, Schnee je naložio dadilji da zaključa sva vrata i prozore po njegovu odlasku i prati svaki Karlov korak kako ne bi odlutao. Matilda je ubrzo shvatila da neće moći držati korak s malim vragolanom. Odlučila ga je zastrašiti provjerenom metodom. Ilse je prisluškivala kako Matilda priča njenu bratu o Kraljici pahulja koja doziva mušku djecu u mećavu pa ih grabi ledenom rukom iz zemlje i pretvara ih u pahuljice. Bila je sigurna da stara dadilja priča o njenoj pokojnoj majci Ingrid koja joj svake noći šapće kroz vjetar. Zaigrani Karl samo se nasmijao i pljesnuo Matildu po čelu. Ona se strašno razljutila pa ga je izlupala po stražnjici toliko jako da nije mogao ustati na noge cijeli dan. Kad je Jonas saznao što se dogodilo, odmah je uručio Matildi otkaz. Lina se trebala brinuti o Karlu dok ne nađu novu dadilju, ali ona je odgovornost prebacila na Ilse i otišla na bal.
Ilse je cijele večeri trčala po kući za Karlom te ga je na kraju čvrsto privila uza se, sjela na stolac i zaspala. Sanjala je kako hoda po snijegu dok je vjetar šaptao. Kroz snježnu oluju vidjela je kako njena pokojna majka odvlači Karla u jedan od tunela koji je Jonas Schnee iskopao u blizini njihove kuće. Probudila se na hladnom zimskom tlu pored tunela. Karlu nije bilo ni traga, a snijeg je prestao padati.
Dok je Ilse ležala kod kuće s upalom pluća, mali Puljani prestali su nestajati. Matildina priča munjevito se proširila gradom. Mještani su je ubrzo prisvojili kao urbanu legendu koju će prepričavati s koljena na koljeno. Jonas nije uspio pronaći Karla u tunelima pa je, poput Ilse, morao vjerovati u Matildinu priču. Istina je bila prestrašna za reći na glas. Ona se prenijela šaptom s Ingrid na moju baku Ilse. Moja majka nije vjerovala u pulsku legendu da će se Kraljica pahulja vratiti kad se rodi muški potomak obitelji Schnee, a još manje da će u snijeg mamiti mušku djecu sve dok ne nađe onog koga traži. Ne vjerujem ni ja. Ipak, ležeći ovdje u pulskoj bolnici nakon poroda, gledam kroz prozor kako sniježi i čini mi se da vjetar šapće ime mojeg sina.
Vladimir Papić rođen je u Beogradu (1981.). Srednju školu pohađao je u Beogradu i Tel Avivu, a na Sveučilištu Jurja Dobrile u Puli završio je studij hrvatskog jezika i književnosti. Živi i radi u Puli kao profesor hrvatskog jezika u osnovnoj školi. U nakladi Studija TiM iz Rijeke objavio je knjigu priča “Navijam za sebe” (2017.).
Max i Moritz, Ozma iz Oza, Ivica i Marica, itd. Vještica gojila Ivicu u namjeri da ga za Badnjak debelog pojede z mlincima. Berleišem svašta, sve ima smisla, samo ga ja jadan ne vidim.