Samo večer prije nego što je papa Benedikt XVI posjetio Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, na pozornici je bio pravi arsenal oružja. Na desetine kalašnjikova i pokoji džepni nožić bili su poputbine posljednje operne premijere jubilarne 150. sezone HNK-a, omiljenog Verdijevog “Trubadura”. I premda je redatelj i operni direktor iz Rige Andrejs Žagars uz pomoć kostimografkinje Kristine Pasteranaka “Trubadura” osuvremenio, gluma solista i zbora bez njihove krivnje ostala je u nekim prohujalim stoljećima, baš kao i scenografija Reinisa Suhanovsa, što nikako nije pomoglo niti glazbenom tijeku popularne opere. No, koprodukcija sa Gradskim kazalištem iz Celovca očito je utjecala i na neke umjetničke ustupke. Izvedbom je precizno i neumoljivo dirigirao u nas već uvaženi ruski maestro Mihail Sinkevič. Njegov rad sa ansamblima HNK-a, i to kako orkestrom tako i zborom već se pokazao kao iznimno blagotvoran i potreban.
A uprava Opere je za premijeru i poneku reprizu osigurala trolist stranih pjevača. Veliki pljesak, pa i prave ovacije dobila je Azucena rijetko moćnog glasa i agresivnog nastupa bez ostatka Jenice Golbourne, a na premijeri je Manrica pjevao i upotrebljivi tenor Rafael Rojas i na mahove preeterična, ali scenična sopranistica Melba Ramos. U četverolistu solista i to kao grof Luna bio je i nacionalni prvak HNK-a, bariton prelijepog verdijanskog glasa koji je povremeno bio u raskoraku sa Sinkevičevim tempom Vitomir Marof. Mjesto na premijeri je s pravom izborio i prvak HNK, bas Luciano Batinić kao Ferrando, dok će na repriznim izvedbama glavne uloge izvoditi i domaći pjevači Adela Golac Rilović, Sofila Ameli Gojić, Siniša Hapač i Marko Mimica uz gosta Gastona Rivera.
