Zlatko Vitez vratio se na scenu (s koje zapravo nikada nije ni otišao), a Nino Škrabe hrvatsku je dramsku riječ obogatio nježnom posvetom nekim davno prošlim, romantičnim nogometnim vremenima.
Kabare "U plavom podrumu" u diskretnoj režiji Želimira Mesarića otvorio je afirmirane Gumbekove dane, ali i odao dužnu počast velikoj hrvatskoj nogometnoj legendi Ici Hitrecu, kojeg su zvali Ruksak. I ne samo njemu. Cijeloj jednoj darovitoj generaciji hrvatskih nogometaša koja je iz Karađorđevićeve Jugoslavije uletjela u klopku Pavelićeve Hrvatske, a onda i nasilno pacificirana uz partizanske koračnice.
Škrabe je radnju smjestio u bar i podsjetio na još jednog nepokornog velikana Zagreba Jozu Jakopića, koji je bio nogometni menadžer i prvi izbornik hrvatske reprezentacije, ali i vlasnik bara "Manduševac" iz Gundulićeve 45.
Jednu njegovu verziju interpretira Zlatko Vitez, diskretni dirigent gotovo svih scenskih događanja. Uspješno mu parira sve bolja pjevačica Marija Borić, čiji songovi kao da traju prekratko i kao da ih je premalo.
Tu je i Pero Juričić kao žandar, ustaša i udbaš, uvijek spreman odazvati se na zov gospodara koji u jednom trenutku odaje počast Fabijanu Šovagoviću i njegovoj antologijskoj sceni iz serije "Kuda idu divlje svinje".
Za pohvalu su i Ana Majhenić kao sportska novinarka, Ivica Pucar kao tajanstveni žmukler, Luka Bulović kao "crveni" Hitrecov prijatelj i Tara Rosandić kao tatina kći.
A u pjevnoj vremeplovskoj predstavi nasvirao se i Zvonimir Presečki izvodeći songove koje većina histrionske publike rado pjeva u onom iskonskom, golikovskom smislu koji još nije zgažen do kraja.
>>Da glumim i hvalim Pavelića, bi li me pozvali u Beograd?!
>>'Sada je gore nego ikad prije. Ovo je crna rupa u kojoj je vrijeme stalo'
