U sklopu ciklusa literarnih večeri koje organiziraju gradišćanski Hrvati u Hrvatskom centru u Beču u srijedu navečer upriličen je susret s Ivanom Sajko, jednom od najuspješnijih hrvatskih književnica mlađe generacije, uz to još višestruko nagrađivane dramaturginje i cijenjene kazališne redateljice, predavačice na Akademiji dramske umjetnosti te performerice.
Tom prigodom Sajko je Bečanima predstavila svoj opus, između ostalog, dramu „Europa“ te svoj vrlo uspjeli roman prvijenac „Rio bar“, nagrađen priznanjem Ivan Goran Kovačić za najbolje prozno djelo.
Na zahtjev publike autorica je pročitala i ulomke iz svog drugog proznog djela "Povijest moje obitelji od 1941. do 1991. i nakon“, ustvrdivši kako nije riječ o autobiografiji ili biografiji nego o njezinu pokušaju da se uhvati u koštac sa žanrom povijesnog romana.
Odgovarajući na pitanja publike, hrvatska književnica, inače popularnija u svijetu nego kod kuće, rekla je kako zbog inozemne publike živi isključivo od pisanja.
Sajko je rekla da su bijes, gorčina, ironija i sarkazam koji prevladavaju u njenim romanima njen način pružanja otpora nametnutim stanjima. Napomenula je da ne bježi od etikete „političke autorice“, koja joj je prilijepljena.
Javno čitanje upriličeno u Beču bio je prvi korak u smjeru suradnje suvremene hrvatske spisateljice s bečkim i gradišćanskim Hrvatima.
Ivana Sajko je rođena 1975. godine u Zagrebu. Studirala je na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a magistrirala na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje radi na doktoratu iz komparativne književnosti. Dobitnica je nekoliko nagrada za dramsku književnost, uključujući tri nagrade Marin Držić. Nakon cijelog niza drama postavljenih i višestruko nagrađivanih u kazalištima diljem svijeta, okušala se i u pisanju romana.
Do sada je objavila zbirku drama „Smaknuta lica“ (2001.), dramsku trilogiju „Žena-bomba“(2004.), romane „Rio bar“ (2006.) i „Povijest moje obitelji“ (2009.) te teorijsku knjigu „Prema ludilu (i revoluciji), čitanje“ (Disput, 2006.).
