Splitski vijećnici izabrali su glumca Ivu Perkušića za novog ravnatelja GKM-a, a u vruću fotelju tzv. malog, ali iznimno popularnog kazališta na Prokurativama zasjest će u svibnju i naslijediti Belmonda Milišu koji će ostati zapamćen po odličnim predstavama i punom Teatrinu.
Što vas je nagnalo da se ponovno natječete za ravnatelja GKM-a Split?
Veliki je izazov doći na mjesto ravnatelja nakon Belmonda Miliše, vrhunskog intelektualca koji je ponudio naslove s kojima smo ostvarili zapažene uloge i osvajali nagrade. Belmondo ima olakotnu okolnost da je od Studija za ples i pjevanje “Perlice” naslijedio oko pola milijuna kuna, što je više nego zadovoljavajuće za uspješan rad kazališta. Moram vidjeti što će me dočekati jer je bitna pozitivna startna pozicija. Zapravo, mnogo je izazova jer je GKM Split jedno od institucionalnih kazališta s najmanjim proračunom u Hrvatskoj. Unatoč tomu, mišljenja sam da ipak postoje i drugi načini za financiranje. Primjerice, kroz Studio za ples i pjevanje koji bismo trebali ponovno aktivirati ili neki oblik suradnje sa sponzorima. Samo to, bez umjetničkog dijela, za mene je veliki izazov koji zahtijeva silan angažman, ali spreman sam uhvatiti se u koštac i s kolegama “zasukati rukave” za GKM Split.
Završili ste dva fakulteta, glumite, pjevate, surađujete na regionalnoj radiopostaji... Odakle uopće ljubav prema glumi i kazalištu?
Srećom, pripadam prvoj generaciji studenata koja je imala čast i privilegij da su nam profesori bili pok. Georgij Paro i Zlatko Crnković koji je predavao scenski govor te Goran Golovko. Oni su “tate-mate od zanata”. Na studiju me hvalio prof. Paro i omogućio da na Splitskom ljetu 2013. igram u “Timonu Atenjaninu”. Poklonio mi je režijsku knjigu i rekao da bih trebao voditi neku kazališnu trupu. Ljubav prema glumi nosim od djetinjstva. Na Studiju talijanskog jezika djelovala je Filodramska skupina koju je vodio prof. dr. sc. Živko Nižić, koji je predavao kolegije iz talijanskog teatra na vrlo osebujan način. I to je bilo presudno za glumu.
Nakon diplome otišli ste u Šibenik, surađivali ste sa poznatim i priznatim redateljima?
U HNK Šibenik ostvario sam odličnu suradnju s redateljem Zoranom Mužićem, predstavama "Škrtičina" i "Lažvac". Učio sam tada i od vrsnog glumca i profesora glume na zagrebačkoj Akademiji Joška Ševe, a Ivan Leo Lemo dao mi je priliku igrati dvije uloge u komadu "Krčma, alkar, duga". Tumačio sam Dinka Šimunovića i Salka nakon čega mi je tadašnja ravnateljica GKM Split Ljubica Srhoj ponudila angažman na čemu sam joj i danas zahvalan jer me to i zadržalo u GKM-u. Od 2011. sam u GKM-u, ali surađivao sam i nadalje sa šibenskim kazalištem te HNK Split. Nastupao sam u dječjim mjuziklima na Međunarodnom festivalu djeteta u režiji Ivana Lea Leme i Nine Klefin te paralelno radio na Radio Dalmaciji.
Iskustvo sa splitskom nacionalnom kazališnom kućom je neprocjenjivo.
Naravno. Igrao sam u “Dekameronu” (za mene prva ozbiljna produkcija) koji je režirao Goran Golovko, u “Seviljskom brijaču”, “Splitskom akvarelu” i lani na Splitskom ljetu u “Azizu”.
Vaša velika ljubav i strast je glazba, napose fado.
S muškim fadistima susreo sam se u Lisabonu gdje sam učio portugalski jezik i tu me fado "osvojio". Surađujem sa splitskim gradskim mandolinskim orkestrom "Sanctus domnio", planiramo zajedničke nastupe. Pamtim Rovinj gdje sam pjevao sa jednom od najpoznatijih fadistica, Anom Mourom koja je nastupala i s Rolling Stonsima i Princeom. Zajedno smo pjevali i lani, u Lisinskom, na svečanosti u povodu 40. godišnjice prijateljstva gradova Zagreb i Lisabon. Ljubav prema glazbi dovela me do uspješne suradnje s autorskim timom Ines Prajo, Arijana Kunštek i Ivan Popeskić koji su mi napisali predivne pjesme za dva zagrebačka i šibenski festival. Bio sam jedanaest puta u San Remu na festivalu talijanske kancone i o tome čak i izvještavao. Član sam Međunarodnog udruženja govornika talijanskog jezika pri Ministarstvu vanjskih poslova Republike Italije zahvaljujući čemu sam bio na svečanom ručku kod naše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović priređenog u povodu prvog službenog posjeta talijanskog predsjednika Sergia Mattarella. Upisao sam doktorski studij iz talijanske književnosti na temu kazališnog opusa nobelovca Daria Foa kojeg sam imao priliku upoznati na kazališnoj radionici pri njegovoj Akademiji u talijanskom gradiću Gubbio.
Već jednom ste se natjecali za ravnatelja GKM-a, prije četiri godine, ali niste prošli. Usprkos ogromnoj potpori kolega. Kako vas to nije obeshrabrilo?
Čitav splet društveno-političkih okolnosti djelovao je tada mimo mojih želja i nisam izabran. Prijava za ravnatelja bila je rezultat zajedničkih ambicija mojih kolega da ponudimo drugačiju viziju kazališta od onog koje je postojalo ali koja bi se definitivno oslanjala na uspješno proteklo razdoblje. Vjerujem u mlade snage i energiju. U svoje kolegice i kolege.
Koja je vaša vizija razvoja GKM-a?
Cilj mi je zadržati postojeću publiku, ali ponuditi i ozbiljnu večernju scenu. Čak sa smjelijim naslovima ili kazališnim estetikama koje si možemo priuštiti, za razliku od HNK koji mora slijediti estetiku nacionalne kazališne kuće. I dalje ćemo izvoditi klasike domaće i strane dramaturgije, ali u suvremenom ruhu. Jednostavno moramo se izboriti za ostanak u kazalištu kao nezamjenjivom instrumentu odgoja. Radit ćemo i na tome da GKM bude nositelj projekta “Dani Borisa Dvornika” kojim bismo, uz privolu obitelji, voljeli dati trajni obol ostavštini hrvatskog dramskog velikana. To je složen projekt, ali nadamo se potpori. Promišljamo i o potrebi adaptacije samog kazališnog prostora. Nastojat ćemo pripremiti više od tri nova naslova godišnje, a planiramo suradnju sa splitskim HNK te šibenskim, zadarskim i dubrovačkim kazalištima. Bilo bi lijepo zajedno vidjeti dva kazališta koja u imenima imaju riječ “mladi” – ZKM i GKM.
Kako ocjenjujete stanje kulture u Splitu i uplitanje politike u sve pore života?
Ja sam zaista primjer kako se u zemlji pritisnutoj vjerovanjem da se ništa ne može bez političkih veza ipak može! Izabran sam za ravnatelja, na čemu zahvaljujem vijećnicima raznih političkih stranaka koji su prepoznali moj dosadašnji rad. Imao sam vjeru i potporu ansambla, a zajedničkim snagama krenuli smo prema nečem novom i vjerujem da ćemo to i opravdati.
Ima i drugih veza osim političkih . Bez veze ništa nema nigdje u svijetu a tu pogotovo. Bez veze je bezveze .