Ne nazire se svjetlo na kraju koronatunela, ali Kerempuh ima novu predstavu koju je publici predstavio s čak tri premijerne izvedbe. Za nju vjerojatno koroni treba i zahvaliti jer, da nije (skučenog) života koji traje više od godinu dana, vjerojatno je ne bi ni bilo. Ili barem ne bismo u tolikoj mjeri živjeli njenu glavnu temu.
“Teorija zavjere” djelo je Filipa Jurjevića, Marina Lisjaka i Marine Pejnović, dečki su autori teksta i dramaturzi, a Marina Pejnović se Kerempuhu vratila kao redateljica nakon uspjeha s hitom “Bilježnica Robija K.”. Odmah treba reći: nije lako gledati “Teoriju zavjere”. Ne zbog kvalitete, već zbog načina na koji upozorava na mnoge istine. Baca nam ona u lice mnogo toga što ne želimo vidjeti, nameće snažnu dvojbu o tome jesu li, i koliko, ljudi iz medija krivi za opću histeriju u kojoj živimo, za svijet lažnih vijesti, a u kojem su najglasniji oni koji sve znaju, i koji su to samouvjereniji što je budalaština koju promoviraju dalje od zdravog razuma, znanost da i ne spominjemo. Autori se bave onim što je vrh ledenog brijega, ali najprisutnije upravo u koronavrijeme.
Isprepliću teorije o cijepljenju i cjepivu, o 5G mreži, o načinu na koji žene vladaju svijetom i ne dopuštaju da se njime pronosi jedina istina, koja glasi “silovanje ne postoji”. Ali nije ovo samo sprdnja nad praznim glavama, već mnogo više. Predstava na lucidan način pokazuje kako je lako potpasti pod teorije zavjere, koliko su ljudi strašno usamljeni i satima u bespućima interneta pokušavaju pronaći ne samo istomišljenike već i podjednako očajne ljude.
I zato, unatoč istinskoj satiri, koje je svakim danom sve manje u našim kazalištima, ova predstava i ne nudi mnogo smijeha jer on ostaje negdje u dnu. U sve te teorije zavjere i uz antijunake koji propagiraju svoje ideje mnogo opasnije od one “Zemlja je ravna ploča” autori su u predstavu utkali i vrlo poražavajući stvarni događaj.
Ovdje je, naime, i afera Vjetroelektrane, tj. afera Josipe Rimac, pa kroz autentične poruke koje su izmjenjivali akteri tog političko-kriminalnog svijeta predstava na svjetlo izvlači svu travestiju društva u kojem živimo te pokazuje stav autora da sami dopuštamo da nam se događaju takve stvari. Stoga, ako je lako ismijavati antivaksere, rugati se teorijama o tome kako će nam “Bill Gates teći venama”, a 5G ući u genom, zašto je tako teško vidjeti ljude koji ispod tog besmisla izvlače novac iz naših džepova i trpaju ga u vlastite.
Režijski priča počiva na aktualnosti, brzini i ludom ritmu. Scena je ogoljena, kostimi podsjetnik na ‘zavjerenike’ koji su zapanjili svijet, poput ‘šamana’ Jakea Angelija. Sve je u rukama glumaca, a predvodi ih Dražen Čuček. Uz njega su uvijek pouzdana Linda Begonja te Matija Šakoronja, Josip Brakus i Bernard Tomić.
