Paul McCartney krajem 2019. godine objavio je dječju slikovnicu “Hey, Grandude” s ilustracijama Kanađanke Kathryn Durst, a inspiracija su mu bila druženja s vlastitim unucima. Upravo je prevedena u izdanju Croatia Recordsa na velikom formatu u boji, pa su domaći djedice, unuke i unuci dobili priliku ići na spavanje s radom bivšeg Beatlea.
Dječja literatura, ploče ili teme nisu strane rock-kulturi, koja je djecu najčešće tretirala bolje nego službene “zapovjedne” strukture ili roditeljska kultura. A i djedovi su tu posebna priča. Nakon što pročitate i pregledate knjigu “Hej, Super Djedice!” možete mirno zaspati sa zaključkom da McCartney u čitavu priču nije ušao slučajno. Njegov djedica ima bradu i repić, šeširić i leptirku, pomalo je nalik umirovljenom hipiju. Ekscentričan, ali beskrajno zabavan i simpatičan tip. I tu nije kraj sličnostima izmišljenog lika i autora knjige, i književni djedica, baš kao što to čini i Paul, svoje unuke zabavlja sviranjem gitare. Posjeduje on i čarobni kompas koji klince lako vodi od egzotičnog otočja do Divljeg zapada pa i na zvjezdano putovanje iznad Alpa na švicarskim kravama koje slove kao odlične letačice. Pri tom su, uz njegov odličan tekst (knjigu možete nabaviti i u CD formatu s McCartneyevom naracijom i instrumentalom) najvažnije maštovite ilustracije talentirane Kanađanke Kathryn Durst koja osim ilustracija knjiga animira i filmove Pixara.
“Hej, Super Djedice” nije prvi McCartneyev proizvod za klince jer je već radio na filmu “High in the Clouds” o ekološkoj svijesti, iako bi taj naslov u doba Beatlesa sugerirao drukčiju tematiku. Tržište dječje literature ili projekata povezanih s djecom vrlo je isplativo pa su se mnoge pop-zvijezde već uključile u njega, od Madonne nadalje. Uostalom, i kod nas su prošle godine Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović - Mrle objavili izvrstan dječji album “Kišni razdraganci” koji je imao i svoju istoimenu knjigu Lane Letović Perčin, a Ivanka i Mrle krenuli su na “turneju” čineći od djece pametnu publiku. Slično radi i McCartney. Pritom je važno istaknuti kako se u originalu naslova spominje “dude”, a ne “dad”, što je simpatična doskočica kojom McCartney, poput “Dudea” u filmu “Veliki Lebowski” od djeda čini cool osobu, a ne nekog dosadnjakovića koji nema smisla za druženje s unucima, a samu riječ skovao je upravo jedan njegov unuk. Dapače, McCartneyev “grandude” sve je samo ne dosadan, a važno je napomenuti da se u engleskom originalu djecu zove “chillers”, a ne “children”, dok su kod nas djeca prevedena kao “kuleri”.
Za pretpostaviti je da je Super Djedica današnji lik iz nekadašnje McCartneyeve pjesme “When I’m Sixty Four”, kao što su i razglednice kojima djed zabavlja djecu i vodi ih na avanture jahanja na ribi, stampeda, prijetećih lavina i koječega, bile tadašnja inačica današnjih postova na Instagramu.
Sam McCartney rekao je da je želio pisati za djedove i djecu cijelog svijeta, kako bi im mogli čitati nešto prije spavanja. Pri tome je svjestan, kaže, da u videoigrama i internetu jedna tradicionalna slikovnica ima jaku konkurenciju privlačenja dječje pažnje. No siguran je da knjige nikada neće izaći iz mode. Valja spomenuti da McCartney ima osmero unučadi – šest unuka i dvije unuke u dobi od sedam do 20 godina. Za BBC je ispričao da sa svakim od njih od njihova prvog dana pokušava provoditi što je više moguće vremena zajedno svirajući, igrajući nogomet i plešući.
Zlobnici bi rekli, osvrćući se na njegov rad za djecu, da je u znamenitoj karijeri napisao i dovoljno infantilnih pjesama poput “Ob-La-Di, Ob-La-Da”. No, s druge strane, McCartney je odavno ušao u izmišljene likove i priče, pri čemu je njegova serija životinjskih karaktera u pjesmama Beatlesa, samo na “Bijelom albumu” iz 1968. (“Blackbird”, “Little Piggies”, “Rocky Raccoon”), pokazala zavidnu imaginaciju. Spojivši maštanje, obiteljski ugođaj i dotok avanture, ispada kao da se sa “Hej, Super Djedice!” vratio još jednom projektu Beatlesa, filmu i ploči “Magical Mystery Tour” iz psihodelične 1967. godine, samo što je ova knjiga maštovitija nego taj pretenciozni film.
